Ne znam da li sam ja jedno izuzetno rugljivo stvorenje koje jedva čeka nečiju pogrešku u izgovoru, gramatici ili nečem trećem, ali izuzetno me zabavlja kada moja susjeda benzinsku crpku OMV čita o-me-ve, kada tatin kolega umjesto ”laptop” kaže ”aptop” i kada nonina frendica kaže da nije htjela ”rezikirati” pa mi treba nekoliko sekundi da shvatim da ona u biti, nije htjela riskirati. Stvar je u tome da su se mnogi u mojoj blizini naučili da jedva čekam neku grešku, pa ne moram ni opisivati što se događa kada je nešto krivo izgovorim ili napišem. Ludilo. Mislim da sam se u zadnje vrijeme ipak malo popravio, jer sam nekada jednom kolegi toliko išao na živce dok bih čekao njegovu grešku da bih nosio papirić u novčaniku i pisao sve njegove provale. Toliko je poludio da mi je jednom prilikom dok sam se parajući od smijeha dopisivao njegovu novu provalu istrgnuo papirić iz ruke i rasparao ga ne hrpu malih papirića. Sve sam skupio, stavio u džep i doma vrijedno polijepio. Zlo.
Nemalo se iznenadim kada neki, olfa učeni ljudi imaju toliko problema sa gramatikom i pravopisom da me je sram to čitati. Ali najviše ne svijetu volim kada se netko pravi pametan i drži se vrli intelektualac, pa pokušava baratati stručnim riječima, a kaže totalnu glupost. Noninim frendicama ne zamjeram, dapače, simpatične su mi dok ”rezikiraju”, ali zato primjerke ”intelektualaca” jedva dočekam. Tako je nekidan, jedan tipični primjer vrlog intelektualca izjavio:
– stari moj, sarma tek tamo treći dan ima onaj pravi UKUS.
Ja, ne vjerujući vlastitim ušima, ponavljam:
– što tek treći dan ti je super UKUS?
On, flegma: da, ukus je tada najbolji.
Sveta Marijo, Majko Božja. Pomislim kako li je neUKUSno sada bilo što primijetiti, jer ipak smo u većem društvu finih ljudi, koji, čini mi se, uopće nisu zamijetili kako naš prepametni sugovornik ne zna razliku između OKUSA i UKUSA.
Da pojasnim, iako se nadam da vas ovo 90% zna:
Riječ OKUS koristi se u onim situacijama kada opisujemo osjećaj. OKUS je jedno od pet čovjekovih čula. Za čulo OKUSA zaslužni su okusni pupoljci, koji se nalaze na jeziku.
Koristimo ga kada npr. opisujemo aromu, dakle, čisti osjećaj.
Riječ UKUS korisitimo kada želimo reći da je nešto lijepo/ružno.
Npr. ima dobar UKUS za žene, ukusno uređenu sobu, ukus ”za lijepo”, ukratko – ima stila.
NeUKUSno bi bilo kada bi vam žena popušila usred gala večere kod predsjednika (naravno – da ljudi vide, a ne ispod stola ), neukusno je doći u restoran u prljavoj odjeći, NeUKUSna je npr. serija ”Krv nije voda” i ne znam tko to pušta na televiziju. Shvatili ste. Nekusno- bez stila, grozno i neprimjereno. Hrvati nemaju ukusa za biranje političara. Tetovaža hajdukova grba na ruci Mladena Grdovića. Ava Karabatić cijela. Hrvatski dance 90-ih. Frizura Ante Gotovca? Ne, to je već čisti art.
Vratimo se malo na okus. Koliko li se samo okusa promijenilo od moga djetinjstva do dana današnjeg. Nedavno sam kupio žvakaću gumu Bazooka, koju sam obožavao kao dijete. Razočaranje je uslijedilo kada sam skužio da uopće više nema onaj isti okus.Isto je i sa Čunga –lungom. Nekidan je susjed stavio sliku one plastične loptice – sladoleda na FB, navodno ih ima u Brodokomercu. Ma nije bilo djeteta koje nije obožavalo taj sladoled. Pojesti, isprati, i onda tati montirati na kuku od auta.
Poželio sam sjesti u auto i otići po taj sladoled, ali bilo me strah da neće imati isti okus. Okus djetinjstva. Recite mi da sam lud, ali osjećam razliku u okusu između Zvijezdine majoneze nekada i sad. Razlika između talijanske Nutelle i ove naše je klasični primjer. Laško dok se neko vrijeme točilo u Splitu i ono slovensko? Dan i noć. To svi okusoljupci znaju.
Kako li sam samo bio sretan kada sam u usta stavio ogromnu maslinu kupljenu u Trstu i doslovce se topio u bogatstvu okusa. Kako li sam samo naivno nedugo nakon toga vrateći se u domaju, očima ”žderao” ogromne masline u Konzumu, nadajući se da ću ponovno osjetiti bogastvo okusa. Osjetio sam drek. Nula. Ništa. To mi je dalo do znanja koliko se toga promijenilo u tako malo vremena – industrija nam je ubila okus. Pomidori su čisti primjer – ne jedem ih više ako nisu iz mog vrta. Eventualno one male grapolle koje zimi dostignu i cijenu do 30 kn, ali barem imaju okus po pomidoru, a ne po Domestosu.
Gledao sam jedan film gdje stari mentor kaže mladiću gledajući ga dok ovaj jede:
”Kamo ti se žuri? Prožvači. Osjeti trenutak, osjeti to što jedeš, ne trpaj to u sebe.”
Kako dobro. Često se sjetim te rečenice dok doslovno uživam u svakoj sekundi okusa. Pijući vino uz more i prevrćući ga jezikom po ustima. Isto tako sjetim se kada tamanim onaj cheesburger u Buddy’su u Lovranu kao da mi je zadnje. Ali što ću kad je dobar, ja gladan i žurim. Moram ga brzo pojest.
Isto kao što uživam u okusu, uživam vidjeti da netko ima ukusa. Bilo da svira ukusno, sa svakim tonom na svom mjestu, ili da se ukusno odjeva. Obožavam gledati žene koje se odjevaju sa ukusom, da su im riječi ukusno odmjerene i , ukrtako, čije je ponašanje UKUSNO. Kada ukusno nanesu parfem na vrat, a ja ga mogu pomirisati. Kada imaju ukusne fore. Ma volim kada su žene UKUSNE.
Završna riječ ? Okus možete kupiti, ali na vama je da li ćete ga osjetiti i ići za tim. Sloboda izbora, a čini život toliko bogatijim. Vino na Voloskom. Sladoled u Krašu. Biftek u Loži. Kroasan iz Korine. Riža s piletinom kod Pedoća. Kava u Tinu.
Ukus, nažalost, ne možete kupiti, ali možete naučiti ako ste uporni i ako malo promatrate svijet oko sebe. Uglavnom, u svemu treba imati mjeru dobrog ukusa, a i okusa ( da se ne udebljate previše ove zime! )
Mjera dobrog ukusa – sviđa mi se ova rečenica, dobar je to naslov za pjesmu. Možda i knjigu.
Do sljedećeg četvrtka – živjeli vi meni!
Mauro
Pišite Mauru na : maurovizija@teklic.hr
