Zadnjih par dana redovito razmišljam o ovom nadasve zanimljivom pojmu, kojeg koristimo u svakodnevnoj komunikaciji i sigurno barem jednom na dan kažemo – jbg, to je nužno zlo. U svačijem životu popis nužnih zala izgleda drukčije, a ja ću složiti svoj popis u današnjoj kolumni:
1. KIŠOBRAN
Za mene je to nužno zlo iako će neki reći – tu je da te brani od kiše, da ti pomogne, kakvo sad zlo? Mene ćete sa kišobranom vidjeti samo u onim trenucima kada je prolom oblaka. Stvarno mora baš gadno padati da se odlučim na taj potez. Naime, od osnovne škole pa do sad, vjerujem da sam izgubio 50-ak kišobrana. Moja mama bi rekla ”opet si ga posadio negdje, pa ti nisi normalan”. Mislim da stvarno ne pretjerujem sa brojkom. Jednostavno se dogodi da ga – zaboravim! Vrhunac je bio kada sam lani od Maje u istoj večeri posudio 2 kišobrana, i naravno, izgubio ih. Mislim da je to dovoljno.
Kad se samo prisjetim onih čizmi za kišu i kabanica sa kojima me stara maltretirala u osnovnoj školi, mislim da je kišobran još i dobra solucija. Znam da sam se derao tamo negdje u drugom osnovne ” ja idem u školu, a ne u ribolov” jer mi je majstorica kupila žutu kabanicu. Danas mi to izgleda cool i mislim da ću si čak jednu nabaviti. Do tada, gledajte me sa kapuljačom na glavi kako kisnem.
2. JUTARNJA KAVA
Nedavno sam se ulovio u jednom od najviše korištenih klišeja našeg doba – ” ja ne funkcioniram dok ne popijem prvu kavu”. Ne znam tko je krenuo sa tom rečenicom, a stvarno me iritira kada netko istim redoslijedom izgovara istu rečenicu po tko zna koji put. Kada to rade svi – onda je to da poludiš. A kada se uhvatiš da si to i ti izrekao- onda je kraj. Uglavnom, očito je da se tijelo navikne i ujutro te doslovce ”traži” – ”daj mi, daj mi , daj mi kofeina”!
3. LJUDI KOJI TE IRITIRAJU
Stotinu puta doveden si u situacije da jednostavno MORAŠ potrpjeti osobu koja te iritira i ne odgovara ti. Ne odgovaraju svi svima i to je totalno normalna pojava, ali kada si prisiljen slušati nekoga dok ti priča, boraviti u istom prostoru sa tom osobom – e, to je nužno zlo. U tu kategoriju spadaju najčešće- poslovni suradnici, kolega, curina prijateljica, žena od prijatelja, muž od prijateljice, dečko od sestrične, tatin šef, itd…popis nema kraja…uglavnom, shvatili ste što želim reć.
Sa gore navedenom kategorijom jako je usko povezano:
4. ODLASCI NA ROĐENDANE, RAZNA ČESTITANJA, ROĐENJA, VJENČANJA
Ova kategorija mi je omiljena jer je ovo najteže izbjeći. Lagano ludim na one navike koje su se sa godinama tako ukorjenile u naše ponašanje. Na primjer, ne prođe mjesec da mi mama ne kaže: ”tata i ja smo malom od X i Y odnijeli poklon za vjenčanje. ”
Onda nastupam ja sa klasičnom: ”koji klinac ste pak kod njih išli?”
Mama: ” pa i oni su nama donijeli kad smo se ženili. I ti ćeš se jednog dana ženit.”
Ja: ” ne želim nikakve mikrovalne pećnice, tanjure i ostale gluposti, kada se ja budem ženio možda čak ni ti nećeš znat”.
I tu počne rasprava. Meni je čisto gubljenje vremena održavanje tih nekih ”kvazi” odnosa kada te ljude ne vidim godinama, nego na ”bok-bok” i sad si mi jako nosimo darove i održavamo taj neki truli odnos koji apsolutno nema smisla. Isto mi je sa Novom Godinom i onim silnim ljubljenjima i odlaženjima jedni drugima. Dok se svi tako zaslinimo dok se ne izljubimo, pitam se da li ITKO uopće misli na ono što izgovara- ”sve najbolje” ili je to čista mehanika? Naravno, čista mehanika. Ljudski roboti zaglavljeni u klišejima tradicionalizma.
Vjerujem da će se naći mnogi koji će osuditi moj pogled na sve ovo, ali na svoje vrijeme gledam kao na nešto dragocjeno, i provesti ću ga SAMO sa onim ljudima koji su mi dragi. Sve ostalo je NUŽNO ZLO. I ne nosite mi tanjure kada se budem ženio, molim vas. Dovoljno mi je da u našoj špajzi još uvijek ima zapakiranih poklona koje su mama i tata dobili prije 30 godina. Kada poželim sve to maknuti ili baciti, dobijem samo – ”pusti to, možda će jednog dana trebat”. :)
5. VIDEOSPOTOVI
Kao glazbenik, ipak se moram malo dotaknuti i grane koja mi je nekako najbliža. I eto onoga što je postalo nužno zlo u glazbi. Videospotovi. Jednostavno, moraš imati videospot, to je umjetnost za sebe. Dobru pjesmu možeš učiniti još boljom ako u videospotu pogodiš ”vibru” i ugođaj. Ono što ja tvrdim je da lošu pjesmu ne može izvući nikakav spot. Nažalost, ljudi danas ne slušaju. Kako je rekao moj kum – ” ako je išta na ovom svijetu od Boga, onda je to glazba”.
Glazbom govoriš tamo gdje riječi prestaju. Dok je slušaš, zamišljaš svoje filmove u glavi. Videospot je samo jedan redatelljev ”film iz glave” dok je sama pjesma čitavo prostranstvo ”filmova” za svakog od nas.
Stajem na 5 nabrojenih nužnih zala, iako bi se tu još uklopilo i pišanje u javnim gradskim wc-ima, punica, lanci za gume, itd.
O tome ćemo nekom drugom prilikom. Do tada – živjeli vi meni!
Mauro
Pišite Mauru na : maurovizija@teklic.hr
