Maurovizija: Najsjajniji TV trenuci mog života

88

Moj TV život nedavno je i službeno umro. Pokopali smo ga u miru, doniravši mome bratu televizor koji je ionako vrlo vjerojatno rekorder po tome koliko je sati svoga života proveo ugašen. Većinu. Moj daljinski upravljač u zadnje dvije godine mogao je imati samo dvije tipke:

1. Formula 1
2. Playstation u danima muškog PMS-a

Baby Bro je uspio na ne znam koji način u mjesec dana spaliti dva ekrana svog kompjutera, pa sam se ja, kao veliki donator, dobročinitelj i Spasitelj sa drugog kata, potrudio osigurati mu neku zabavu da ne crkne od dosade. Ispočetka sam mislio da ga pošaljem u striptiz bar, ali tv mi je ipak jeftinija investicija. Zašto? Jer ga se već neko vrijeme želim riješiti i ovo je bila idealna prilika. Ali nemojte mu reć.

Naravno da sam malo promijenio tekst popularne pjesme Denis & Denis pa sam mu pjevao:

Vouo, jeije, sada pratim ritam tvoj,
Vouo, jeije, dam ti telku, tbra moj,
Vouo, jeije, još mi nije jasno da
Spalio si obadva, ekrana tvog kompjuteraaaa, ouoooooo…

Odavno sam skužio da me gledanje tv-a zatupljuje, pa sam odustao od tog sporta, a ono što me zanima, kao i svaki pravi Hrvat, skinem sa torrenta pa gledam k’o čovjek. Nema Jadranke, nema Čobankovića, dosadnih reklama, loše prve hrvatske nogometne lige, ničega. Samo ono što ja želim. Predivno.

Želio sam se riješiti televizora jer sam nedavno dobio sjajnu viziju svog dnevnog boravka kojim svakim danom sve ljepše izgleda. Prva stvar bila je riješiti se televizora i na njegovo mjesto staviti stari gramofon. Ima li nečeg boljeg, nego uvaliti se u svoju omiljenu fotelju, sa svojim omiljenim pićencem i slušati dobre stare stvari sa ploče, uz ono pucketanje koje mu daje svu toplinu i draž? Ima, seks u omiljenoj fotelji, uz omiljeno piće i zvukove sa gramofona, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom. Ali ne danas. Dobro, možda malo.

Ovu kolumnu odlučio sam posvetiti svojim najdražim tv trenucima, dok smo tv i ja još bili prijatelji. Da ih nikada ne zaboravim, navesti ću ih baš onako kako mi padaju napamet:

– Svi nastavci Policajca sa Beverly Hillsa. Genijalni Eddie Murphy u ulozi simpatičnog murjaka koji kolege sa Beverly Hillsa uči kroz tri nastavka kako to rade ”pravi momci”. Odlična mjuza i smijeha na tone. Pogledao na tisuće puta, i još mi nije dosta.

Pamela Anderson u Baywatchu. Mislim da je moja reakcija bila nešto poput Boratove kada ju je vidio na televiziji. Pamela je imala glavnu ulogu u svakom mom mokrom snu u osnovnoj školi, a njena kolegica iz serije Gena Lee Nolin bila je glavni razlog drkice prije i poslije škole.

Marisol. Serija koju sam dnevno gledao dvaput – ujutro novu epizodu, navečer reprizu, jer sam bio prikovan za krevet kada sam se slupao s motorom i mjesece proveo u krevetu. Hvala joj što mi je ispunjavala teške dane. Na nju nisam bacao drkicu.

Monte Carlo 1992, Formula 1. Bitka za prvo mjesto, ludi Nigel Mansell koji te godine ima nadmoćan bolid ( nešto kao Vettel ove godine) ganja Ayrtona Sennu koji se vozi na starim gumama, nekoliko posljednjih krugova po uskim ulicama Monte Carla. Mislim da je to bio trenutak kada sam se potpuno navukao i to je definitivno moj najdraži F1 trenutak u povijesti.

Disneyevi crtići koji su me redovito ostavljali bez teksta, a sjećam se, kao klinca jednom natjerali na plač jer u nekoj božićnoj epizodi vjeverice Paji Patku pjevaju božićne pjesme onim svojim glasićima, sve završi happy endom, a ja plačem ”zašto li je to završilo kad je bilo tako lijepo”.

Film o Beach Boysima o kojem sam već puno puta pričao, koji je u meni definitivno izmijenio sve dotadašnje pojmove o glazbi. Možda i najvažniji i najbitniji trenutak mog divnog, mladog života.

– Legendarne Mućke koje sam otkrio davno davno, a kasnije kupio sve epizode na dvd-ima i nikada mi ih nije dosta. Nenadjebivi engleski humor i životna priča obitelji Trotter koji ti se odmah uvuku pod kožu.

Mr. Bean– sve epizode snimao sam na kazetu i gledao ih mali milijun puta, sve dok kazete negdje u sedmom osnovne nisam posudio mom velikom prijatelju M.(S) C.u koji mi ih do dan danas nije vratio.

Život na Sjeveru – gledao sam je nekoliko puta, i svaki put je shvatim drukčije. To nije samo serija, to je filozofija, iz koje svaki put izvučeš neku novu poruku. Snimana 90-ih, imala je odličan soundtrack u tv-varijanti, a na dvd-ima toga nema jer su izvođači zbog autorskih prava zahtijevali previše para od serije, ovi to nisu mogli platiti, pa su stavili alternativne izvođače. Ako netko ima na dvd-u snimljene serije sa HRT-a, nek’ mi javi, dobro plaćam.

Filmovi o James Bondu– valjda svaki muškarac želi biti poput njega bar na tren, a trenuci kada vozi svog Aston Martina po glavi mi prođu barem jednom tjedno

– Kako da ne spomenem legendarne filmove koji se, po defaultu, vrte svakog Božića i Nove Godine, i valjda će tako dok je svijeta: Povratak u budućnost- genijalan film koji mi je možda i najdraži svih vremena, pogotovo prvi nastavak gdje Marty svira Johnny B. Goode na maturalnom plesu svojih staraca i putuje kroz vrijeme u još legendarnijem DeLoreanu. Neprocjenjivo. Sljedeći je naravno, Sam u kući, film gdje klinca starci zaborave uzeti sa sobom na put i on ostaje sam u kući, uspješno nadmudrivši lopove koji ga pokušavaju opljačkati. Film našeg djetinjstva.

– Spot za pjesmu November Rain grupe ”Guns&Roses” gdje gitarist Slash ispred kapelice svira legendarni solo, a snimaju ga iz zraka. Mislim da svaki klinac koji uhvati gitaru u ruke želi biti poput Slasha u tom spotu.

– Legendarna Kviskoteka još legendarnijeg Olivera Mlakara koju smo svi obožavali gledati.

– Kako bih samo mogao zaboraviti sve crtiće koji su mi ostali u sjećanju: Štrumpfove, Bipsiće, Blufonce, Čedomira Stipsu i Rakune, Čarobnjakov šešir i Čudesnu šumu, He-mana, a sve njih na čelu sa emisijom legendarnog Branka Kockice.

– Glazbene emisije Hit Depo i Pravo vrijeme (pa čak i Sedma noć), upravo ono što današnjoj televiziji itekako fali.

Turbo Limach Show– trenutak kada sam prvi puta samog sebe vidio na državnoj televiziji (i shvatio da i nisam neka pojava)

Vjerojatno bih sada mogao nabrajati do sutra, ali obećao sam sebi, a i vama, da ću pisati upravo onako kako mi padaju napamet. Dakle, ove su najvažnije.
Učinite ovu priču boljom, pa slobodno u komentarima napišite koji su vaši najdraži televizijski trenuci.

Do sljedećeg četvrtka, živili vi meni!

Mauro

Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr

Komentari