Ovaj prošlogodišnji hit nije bezveze postao hit. Do tada potpuno nepoznata ( još jedna u nizu) klapa preko noći došla je na sve moguće radio-postaje i ljudi su počeli pjevušiti pjesmu koja ima zanimljiv tekst i štoviše, istinit. Pjesma prati razmišljanja mladića koji ima sasvim pristojan život i tata ga priupita – ma šta ti ne želiš onu Marijetu? A onda sin objašnjava da danas za taj kalibar žena moraš imati jahtu i Jeep, pa mu napamet pada tipično hrvatska ideja: prodati zemljište i kupiti auto za kurčenje, da bi i on mogao u ”višu ligu” baritelja.
[youtube H3ed23LzGw0]
Žalosno je da se danas stvarno mnogo toga svelo na stanje na imovinskoj kartici, jer svijetom odavno vlada novac, ali društvo nam je takvo i teško da ćemo ga promijeniti. To su u startu učinjene greške i nije ni čudo da današnje muškarčevo najveće samopouzdanje leži upravo u novčaniku. Koliko li samo nesretnih ljubavi zbog toga ima, pitam se.
Na čemu današnji prosječni muškarac može graditi samopouzdanje? Što je u Hrvatskoj uopće prosječni muškarac? Što je u Hrvatskoj prosječna žena?Ajmo ih stvoriti!
Njega ćemo nazvati, a kako drukčije nego Ivan. Horvat. Dakle, Ivan Horvat je:
Čovjek od 26 godina, katolik, visok 180 cm, težak 80-ak kilograma, smeđe kose i smeđih očiju. Završio je srednju prometnu školu i nakon toga se odmah zaposlio u firmi kao vozač dostavnog kombija. Ima plaću 4300kn, a sa prekovremenima dođe i do 5. Na faks nije išao jer je što prije htio svoj novac i da se odvoji od roditelja. Naravno, nije uspio, pa i dalje živi sa njima u stanu od 50-ak kvadrata u neboderu. Sa prijateljima iz kvarta srijedom navečer igra mali nogomet u kavezu, i vatreni je navijač Juventusa. Povremeno ode do kladionice i uplati listić od 5 kn. Izlazi samo subotom, vozi Opel Astru iz 1999, i na tarifi je Revolucija od Tele2. Malo ga jebe signal, ali sve u svemu je zadovoljan jer je povoljno. Sa zadnjom curom prekinuo je prije dvije godine kada je ona odlučila da će nastaviti studiranje u Americi. Zadnji put je ševio baš nekidan, Tajanu iz osnovne, s kojom se povremeno vidi kada ”prifali” i jednom i drugom, ali ništa više od toga.
A sada, stvorimo prosječnu Hrvaticu, također 26-godišnjakinju. Nazovimo je Ana. Ana Marić.
Ana je rođena u Rijeci, katolkinja, visoka 170 cm i teška oko 60kg ( što joj nije drago, ali što će), smeđe kose i smeđih očiju. Završila je ekonomsku školu, a lani je i diplomirala na Ekonomskom faksu. Već mjesecima traži posao, ali ga jednostavno ne može naći. Povremeno daje instrukcije iz knjigovodstva pa tu zaradi neku kintu, a preko ljeta je hostesirala reklamirajući jedno alkoholno piće. Nada se da će ”ubosti” mjesto u jednoj dobrostojećoj firmi, obećala joj je susjeda prije par mjeseci. Živi sa roditeljima i sestrom u stanu od 50-ak kvadrata u neboderu. Preko tjedna pije kave s prijateljicama, a izlazi petkom i subotom. Nedjeljom obavezno popodnevna duga kava za pretresanje događaja od izlazaka. Gleda Seks i grad i CSI Miami, upravo je pročitala ”50 nijansi sive” i na tarifi je 300 od T-mobilea. Kada treba auto, uzme tatin Megane iz 2002. Naravno, htjela bi voziti Mini, ali dignut će kredu čim susjeda sredi job u onoj uberkul firmi. Zadnju vezu je prekinula prije godinu dana, on je bio tatin sin kojemu je ona jednostavno dosadila pa ju je otpilio. Iako još uvijek nije prešla preko toga, ljeti je imala kratku romansu sa Pierom iz Francuske.
Zamislimo sada da su se Ivan i Ana sreli vani. Naravno, sve ovisi gdje. Ako je to bilo neko ”in” mjesto gdje te svi promatraju ”pod povećalom” svatko od njih se , u biti, drži puno važniji nego što jest. Ruku na srce, vani se svi više-manje drže onakvima kakvi ustvari nisu. Onda pri upoznavanju klasično prenemaganje i dizanje sebe i svoje profesije do nebesa, samo da se suprotni spol oduševi. Naravno, današnji časopisi i mediji stvorili su slike idealnih muškaraca i žena. Tako on mora biti preplanuo, tamnoputi macan sa six-packom od 190, vrhunskog stila, menadžer, sportaš, vrhunski kuha, čisti, pegla, mora ševiti grubo ali nježno, svira gitaru i harfu, priča 6 jezika, ljeti jedri i i igra tenis, zimi skija, vozi BMW serije 3, nema vanbračne djece, barem triput godišnje ide na putovanje i uvijek je nasmijan.
Ona jednostavno mora biti – žena, majka, kraljica. Prelijepog tena, velikih cica, mršavog struka, nasmijana, također mora imati karijeru menadžerice ili nešto slično, kuha, čisti, pegla, uređuje vrt, nasmijano se igra sa djecom, svira klavir i čembalo, ide na jogu i pilates, vozi Mercedes A klase, a upravo se vratila sa putovanja po Indiji gdje je otišla ”pronaći sebe”.
Nakon što jedno drugome ispričaju ”kombinaciju” svih ovih gore današnjih ideala, neka tamo nevidljiva kemija napravi svoje, između njih zaiskri i večer završava poljupcem. Sljedeći dan kava, onda sredinom tjedna kino, pa lagano= veza. Onda nakon nekog vremena totalno razočaranje jer nisu ono za koga su se zapravo predstavljali. Pa svađa. Pa pomirenje. Pa tako u krug. Dobrodošli u realnost.
Zašto ovo sve pišem?
Zato jer samo moramo biti ono što jesmo. Jer me ljuti da se svi pretvaramo da bi fascinirali druge, a štetimo samo sebi. Ne treba se sramiti ničega, jer sve ono što jesi, jesi iz nekog razloga. Najčešće se ovakvi Ivani i Ane upuštaju u brak i onda nakon par godina pršte od nezadovoljstva. Samo zato jer su se pretvarali da su nešto što nisu, a od partnera su htjeli napraviti nešto što on nije. I kako da joj on onda kaže da vari, kada ona želi menadžera? Budi što želiš…i… dođi na Riječki karneval!
Čini se da jedino tamo ljudi pokazuju svoje pravo lice.
do sljedećeg četvrtka…
Živili vi meni!
Mauro
Pišite Mauru na :
