Vani je dobrano zahladilo, a ja uživam u svakom trenutku znajući da je prije 3 mjeseca ovdje bila garaža. Uz veliku pomoć svojih prijatelja, a pogotovo mog najboljeg prijatelja i imenjaka, u to kratko vrijeme izgradio se personalni raj, moj Diznilend kako ga zovem od milja. Iz dana u dan gledao sam kako napreduje nešto što sam cijelog života htio, pomno prateći svaki centimetar da ga uredim baš onako po svom guštu. Po tko zna koji put sam se uvjerio da stvaranje bilo čega pričinjava nevjerojatno zadovoljstvo. To me natjeralo da razmišljam o ljudima kao čudnim bićima za koje ti se ponekad čini da ih više ništa ne može do kraja zadovoljiti i učiniti sretnima.
Ipak, nije tako. Što god da stvaraš, ili sudjeluješ u stvaranju, čini nevjerojatno zadovoljstvo. Zašto? Jer svoje zamisli, ideje, pretvaraš u stvarnost, gledaš ih kako se razvijaju i postaju nešto od ničega. Krenimo od gradnje – od idejnog projekta, nacrta, pa do gotovog objekta, naravno da je zadovoljstvo kada svojim očima vidiš da se nešto realizira. Još ako cijelog sebe unosiš u to, zadovoljstvo je ogromno.
Zamišljam kako to mora biti kada mlada obitelj kupuje stan ili kuću, i onda, nakon toliko muke, sjedne u kauč ili se uvali u fotelju i uživa u plodovima svoga rada. Sličan je osjećaj kada se riješiš kredita, kao da ti kamen pada sa srca. Ali ipak, ako nešto podižeš od nule, osjećaj je poseban.
I tako sam ja shvatio da je to svima nama zajedničko, i da je to čarobna formula za sreću. I nema to veze s materijalnim. Uzmimo za primjer jedan mali cvijet- od samog sjemena koje smo posijali, pa onog uzbuđenja kada je samo vršić izašao iz zemlje, do cvijeta koji danas stoji na našem prozoru i svaki dan brinemo o njemu, da ima vode, svjetla. Trudimo se oko njega, uživamo u svakom njegovom danu, dok raste. Činjenica je da, dok se bavimo tim cvijetom, svi naši ostali problemi nekako nestaju na trenutak, ne mislimo na njih, a zadovoljstvo nam ispunjava dušu.
Tako je i s kućom koju smo gradili pa sada živimo u njoj. Ne kažu bezveze da čišćenje stana smiruje – na neki način iznutra čistimo i sebe, a opet – uživat ćemo u čistoći kada sve skupa bude gotovo. Ista stvar je s hranom – hrana koju pripremamo s ljubavlju ima poseban okus. Mislite da je bezveze da najskuplji restorani svijeta imaju takav renome i fenomenalnu hranu? Nije. Hrana nije dobra samo zato što ju je pripremio pravi stručnjak. Prava formula je u tome da je taj stručnjak zaljubljen u svoj posao, stvarao je to jelo od nule i uživao u njemu, unio u njega emocije. To je ta čarobna formula života koja je ustvari tako jednostavna.
To je formula koja sve nas čini bogatima. Nemojte mi reći da se niste osjećali bogato kada ste gledali vaš cvijet kako uspješno raste napreduje. Osjećaj da uspijevate je osjećaj bogatstva i iskrene sreće. I svatko tko nije zadovoljan svojim životom, neka se sjeti osjećaja i sreće kada je uspio prvi cvijet uzgojiti od sjemena do biljke koja oduševljava svojom ljepotom. Sličan je osjećaj i kada snimaš novu pjesmu ili album. Ako stvarno cijeniš glazbu svim srcem i stvaraš novu, osjećaj je neopisiv. Još ako je stvaraš sa svojim istomišljenicima koji također vjeruju u nju, osjećaj je još jači. Nakon toga je prezentiraš ljudima i ljudima se svidi, prepoznaju ono što si htio reći. Sreća se samo nastavlja. I onda znaš da je to pravi put. Na kraju krajeva, živiš od osjećaja do osjećaja. Situacije često zaboravljaš, osjećaje pamtiš. Meni osobno, muzika je dala osjećaj da mogu sve na svijetu. I zahvalan sam joj na tome, u svakoj sekundi svoga života.
I onda se danas svi žale kako je situacija takva kakva jest. Svatko od nas može je promijeniti ako se samo sjeti čarobne formule – svaki dan napravi nešto što ga iskreno veseli. Što iskreno budi njegovu strast. Bio to cvijet koji raste, čišćenje dnevnog boravka, šetnja prirodom ili pisanje pjesme. Ako samo jednom na dan to napravimo, ta godina bogatija nam je za 365 nezaboravnih osjećaja.
Nisam roditelj, ali mogu zamisliti koja je sreća kada odgajaš dijete koje je plod ljubavi tebe i voljene osobe. Kada to malo stvorenje s vašim genima raste iz dana u dan , napreduje, a vi to gledate i uživate u tome. Mislim da je to nemjerljiva sreća. Uostalom – ne mislim, znam, siguran sam. Isto je i s prijateljstvima, jer su poput onog cvijeta s početka priče- potrebno ih je zalijevati, ako ne, uvenut će, nestati.
Sve mu u našem životu je potreban rast. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni sebe, jer ako prestanemo rasti, sve gubi neki smisao, a mi nismo zadovoljni. Tada postajemo cvijet koji se suši i pomalo vene.
Ne zaboravimo i da se cvijet susreće s ružnim vremenima, kišama, danima suše, a opet – opstaje i svejedno – raste. Tako je i s nama. Kad uzmemo i lijepe i one teške dane, mi svejedno rastemo. Tek kada sami narastemo, spremni smo da rastemo sa nekim zajedno. Zbog toga danas ima puno nesretnih veza- ljudi sebi nisu dozvolili da rastu, a sada ne dozvoljavaju ni svome partneru. Cilj je da se raste zajedno, svakodnevno. Kao par ste također još jedan cvijet koji treba puno truda da bi rastao.
Jednostavna je ta formula i ne smijemo je zaboraviti. Štoviše – nije to samo formula sreće, već i bogatstva. Ako iskreno i predano , svim srcem radimo ono što volimo, vjerujemo u to, garantirano je da smo za to kad – tad i novčano nagrađeni. Stvarno vjerujem u to. Postoji milijun primjera ljudi koji su dali otkaze na sigurnim poslovnima, slijedili svoje srce i snove i uspjeli.
Ne bojte se, napravite onako kako vam srce govori. Zalijte se, jer ste cvijet koji želi rasti. Tu smo svi isti. Svi živimo isti dan i noć. Uz iskrenu namjeru, vjeru i puno uložene ljubavi, ne dozvoljavajući da nas prvi vjetar poljulja – rezultat neće izostati!
Sretni mi bili svi vi zajedno, i ugodan vam vikend želim. Maurosi ove nedjelje sviraju na Beloj nedeji, pa se vidimo u Kastvu!
Voli vas Mauro
pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
