Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u narodu poznatiji kao Velika Gospa, i ove godine okuplja rijeke vjernika u marijanskim svetištima diljem Hrvatske. Ovaj dan, koji je ujedno i državni blagdan, slavi se 15. kolovoza u spomen na vjerovanje da je Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, nastavljajući višestoljetnu tradiciju pučke pobožnosti.
Rijeke vjernika u najvećim svetištima
Kao i svake godine, središnja mjesta proslave u Hrvatskoj su najveća marijanska svetišta. U nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici središnje misno slavlje predvodi kardinal Josip Bozanić, a program je započeo već uoči blagdana tradicionalnom procesijom sa svijećama. Ništa manje svečano nije ni u Sinju, gdje tisuće hodočasnika sudjeluju u procesiji sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske, a središnju misu predvodi splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Od ranog jutra brojni vjernici diljem Hrvatske hodočaste i prema svetištima na Trsatu te u Aljmašu, koji je glavno hodočasničko odredište istočne Hrvatske. Euharistijska slavlja i procesije održavaju se diljem zemlje, okupljajući vjernike koji molitvom i pjesmom iskazuju svoju pobožnost.
Što zapravo slavimo na Veliku Gospu?
Svetkovina Velike Gospe slavi vjerovanje da je Blažena Djevica Marija, majka Isusa Krista, na kraju svog zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Iako je riječ o vjerovanju koje seže u prve stoljeća kršćanstva, ovaj nauk službeno je kao dogmu proglasio papa Pio XII. tek prvog studenog 1950. godine. Službenom proglašenju prethodila je, međutim, duga tradicija o kojoj su kroz stoljeća pisali i razmatrali mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga.
Teološki, Marijino uznesenje smatra se krunom njezina života i simbolom nade u uskrsnuće za sve vjernike. Katolički teolozi prepoznaju je u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Knjizi Postanka, nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog obećava ženu koja će s plodom svoje utrobe zmiji, simbolu zla, zgaziti glavu. U posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju, nasuprot zmaju, koji simbolizira sotonu i rušilačku silu, stoji znak trudne žene, nositeljice života i nade. Crkveno učiteljstvo taj prizor ne tumači samo kao trijumf Crkve, već i kao opis Marijine konačne pobjede nad smrću.
‘Najvjernija odvjetnica Hrvata’
Pobožnost prema Djevici Mariji duboko je ukorijenjena u hrvatskome narodu, o čemu svjedoči i više od 1100 vjerskih objekata posvećenih upravo njoj. U teškim povijesnim razdobljima i nevoljama narod joj se utjecao za pomoć i zaštitu, iz zahvalnosti je časteći kao “kraljicu Hrvata”. Kroz povijest su je zazivali i latinskim nazivom “fidelissima advocata Croatiae”, što znači najvjernija odvjetnica Hrvata.
Ovoj dubokoj povezanosti svjedoče i brojna marijanska svetišta. Među najpoznatijima su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske, Svetište Gospe Sinjske, Svetište Majke Božje Aljmaške, Crkva Majke Božje Remetske u Zagrebu i Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima. Zanimljivo je da je svetište na Trsatu najstarije marijansko svetište s neprekinutim hodočasničkim kontinuitetom u Hrvatskoj, čiji počeci sežu u 1291. godinu, dok se crkva Gospe od Otoka u Solinu naziva prasvetištem jer se nalazi na arheološki najstarijem marijanskom lokalitetu iz desetog stoljeća.
Od bosih nogu do blagoslova bilja
Proslava Velike Gospe isprepletena je vjerskim obredima i živopisnim pučkim običajima. Hodočašća su središnji dio proslave, a mnogi vjernici pješače desecima kilometara, nerijetko i bosi, kako bi ispunili zavjete ili izmolili milost. Uoči samog blagdana, mnogi prakticiraju i post. Jedan od starijih običaja koji se zadržao u nekim krajevima jest blagoslov trava i cvijeća. Prema predaji, kada su apostoli otvorili Marijin grob, umjesto njezina tijela pronašli su samo svježe cvijeće, zbog čega se Mariju u molitvama naziva “Ljiljanom bijelim” i “Ružom bez trnja”.
Velika Gospa je državni blagdan i u mnogim drugim europskim i svjetskim zemljama, poput Austrije, Italije, Francuske, Španjolske, Poljske i Slovenije. U Italiji je taj dan poznat i kao “Ferragosto”, a proslave su često popraćene javnim događanjima, dok u nekim zemljama njemačkog govornog područja postoje i tradicije procesija brodovima. Bez obzira na različite običaje, ovaj dan za vjernike diljem svijeta ostaje snažan simbol nade, vjere i duhovne utjehe.
