Odmah ste pomislili na ono, zar ne?
Ali najprije uvod u problematiku. Kasnije ćemo doći do toga.
Današnji svijet sveo se na brojeve. Sve je u brojkama. Znate one knjige ”Svijet u brojkama”? E, pa tako naš svijet izgleda. Digitalni svijet temelji se samo na dva broja, 1 i 0, a većina nas bi isto tako htjela imati i jednu jedinicu s puno nula na računa. Što više nula, to bolje. Pa nek vam onda kažu da ste nula. A vi kažete jesam, i to ne jedna nego nekoliko njih, i nije mi bed!
Današnjem čovjeku stvarno se sve svodi na ganjanje. Ganjanje brojeva.
Muškarci, generalno govoreći, ganjaju brojku onih rezova iznad svoga kreveta ili narodski rečeno – da spavaju sa što više žena. Ako ne to, natječu se čiji je pimpili za centimetar veći i neizmjerno ih brine kada frend ima većega. Isto tako ganjaju se u autima tko će postići veću brojku na brzinomjeru. I tako unedogled.
Žene pak ganjaju rasprodaje, i naravno osim natjecanja u tome koja ima veće cice, natječu se još i u tome koja ima veći broj cipela u ormaru. Možda se također natječu koja će spavati s više muškaraca, ali to ne bi priznale ni u ludilu.
Djeca se pak natječu tko će imati bolju ocjenu u školi, a neki veseliji tko će više puta biti izbačen sa sata. Na tjelesnom odgoju natječu se tko će dati više golova, ili tko će pogoditi više njih u graničaru. I tako bla bla bla. Do sutra možemo nabrajati. Sve se svelo na neko nadmetanje i brojanje. Možda ponekad nismo ni svjesni koliko brojevi čine sve oko nas.
Svatko od nas ima neke omiljene brojeve, pa nerijetko kupimo onaj listić i igramo lutriju, s nadom da će baš nas pogoditi ovaj put, jer jučer nam se ptica posrala na glavu, a kažu da je to sreća, pa kao, ajmo uplatiti listić, garant ćemo dobiti. Tada zaokružujemo svoje omiljene brojeve, koji su nam omiljeni iz samo nama znanih razloga, pa kombiniramo datume rođenja, autobusnih linija, kućnih brojeva i tko zna čega sve ne. Na kraju više-manje ne pogodimo ništa, ali ona nada u bolje sutra ispunila nam je dan.
Kao i svi, i ja imam neke omiljene brojeve. Neću navoditi sve, samo one najbitnije. Krenuti ću nekako od škole. Dakle:
5- U osnovnoj školi ovo je više-manje bila svakodnevica, iako nikad nisam štrebao. Kako su razredi išli prema gore, tako je moj prosjek išao prema dole, tako da je redovito bio 4.5, toliko da se prođe s tom legendarnom peticom. Dok su drugi skupljali sličice životinjskog carstva, ja sam skupljao one legendarne ” za potpis roditelja” zbog svog super-mirnog vladanja.
Nekako draga mi je bila i ocjena 4/5, a ti brojevi ostali su mi omiljeni do dan danas, jer je to broj savršene košarice. Baš kao i školi, iako bih tu napravio mini-preinake i u ovom slučaju 3 nazvao ”vrlo dobar”, a 4 i 4/5 ”odličan”.
1- Tako dobar broj. Da li postoji čovjek koji ne bi želio biti broj jedan u nečemu? Biti broj jedan bar na jedan dan- na vrhu sportske ljestvice, na vrhu glazbene top-ljestvice, na ljestvici najbogatijih, najljepših, najjačih? Biti broj jedan u nečijem životu?
Broj jedan jedino nije dobar u školi. Dobro je ako prvi dotrčiš na marendu. Ali nije dobro onda kada tvoji odu na roditeljski.
2- Najgori broj. Da li ste ikada od nekoga čuli: ”tako mi je drago što sam drugi”? Mislim da niste nikada. To je onaj prokleti broj kada ste bili nadomak pobjedi, ali vam je izmakla. I radije bi da ste treći nego drugi. Ma da ste deseti. Ali ne drugi.
Zamislite dečka koji kaže curi: ”ljubavi, tako mi je drago da sam ti drugi”. Moš’ mislit. NOT.
Suprotno jedinici, ovom broju sam se najviše veselio u srednjoj školi, a ponajviše u učionici broj 26, učionici matematike gdje sam se znojio više nego na tjelesnom.
Kada smo već kod znojenja i tjelesnog, stižemo i do mog najdražeg broja. Broja 69. Legendarna poza, ne znam da li se tako zove i u knjizi Kamo Sutra. Legendarna godina za rokenrol, em Woodstock, em se spominje u Hotel Californiji, a i Bryan Adams nam pjeva o tom ”ljetu ’69”. Bit će da su svi htjeli pristojno sakriti svoj omiljeni broj u pjesmu.
[youtube eFjjO_lhf9c]
Zamislite ovo- nekidan ulazim u podružnicu Erste banke i kao pristojni građanin grabim svoj broj iz onog strojčića da stanem u red. Koji broj? Broj 69, naravno. Odmah sam se slikao dok me starija gospođa čuvši ”škljoc” odmjerila od glave do pete i sigurno se pitala ” koji klinac ovaj mali slika u banci, da ne misli pokrast nešto, pogledaj ga, luđak pošarani”?
Vratimo se mi čarobnom broju. Taj broj me uvijek čini sretnim, a sada je to počeo raditi i u banci. Predivno. Na šalteru mi je teta pitala: ”da li razmišljaš o nekoj štednji, imamo svega za mlade, poticaje, ovo- ono”. Kako je krenulo, pomislio sam da će mi reći da za nas mlade imaju 69 000 kn ako pristanemo na neku štednju, ali to se nije dogodilo. Spomenula mi je samo da postoji štednja gdje ti država daje ogromni poticaj, ali je caka u tome da ne smiješ dizati tu lovu do svoje 50-e godine. Tada sam je ja pitao:
– A što ako se ja skljokam prije 50-e godine?
– pa tada to možete ostaviti nekom drugom.
Predivno i humano.
Izašao sam iz banke misleći kako bi bilo dobro da lutrija nije samo do broja 39, pa da zaokružim 69 kad me već krenulo, ali snašao sam se pa zaokružio 6 i 9. Dan je stvarno bio dobar, došla je večer i pomislih si da bi bilo lijepo dan završiti s još jednim 69.Tada sam sjeo sam sa sobom, razmislio i rekoh sebi: Ma nemam ništa protiv da to bude i 96!
I tako ja razmišljam o brojevima, čak će se i moj solo album kojega ćete moći kupiti već za nešto više od mjesec dana uz moju knjigu zvati po jednom broju.
A na vama je da pogodite koji je to broj.
Odgovore šaljite na mail : maurovizija@teklic.hr
Prvih pet koji točno pogode, na poklon dobivaju cd i knjigu!
Do sljedećeg četvrtka, živili vi meni!
Mauro
