“Voliš limun?”, pitala ga je, prišavši tako blizu da mu je njen dah nakostriješio dlačice na vratu. Glas joj je bio bogat i gust i riječi su joj tekle kao med.
“Da, jako.” Slagao je. Zaboli njega za limun, čisto mu je svejedno, ali imao je taj osjećaj da štogod ga pitala ovakvim glasom i iz ove blizine, treba uvijek reći “da”.
Stavila je jedan kraj kriške među svoje sočne usne i približila se njegovim. Osjetio je kako mu srce ispada iz ritma, a glazba mijenja tonalitete. Jel’ trebam sad samo uzet’ tu krišku ili je mogu i zažvalit’? pitao se, a odgovora nije bilo. Jel’ razmišljam predugo? Ne smijem razmišljat’ predugo! Opomenuo se i prešao u akciju toliko naglo i panično da je gotovo lupio svojim licem o njeno. Ona je malko cimnula glavom unazad i izmakla mu limun, kao ribič koji mami brancina. Slaven se još malo približio, osjetio kako koljenom dodiruje njeno bedro i pustio kapljicu znoja niz vrat. Nagnuo se polako prema Andrei i osjetio vlažno tkivo limuna kako mu klizi preko usne, ulazi u usta i draška vršak jezika. Htio je odmah poljubiti Andreu, uzeti je skupa s tom kriškom pa nek je njihove usne i jezici iscijede u ljubavnu limunadu… ali Andrea se sa smijehom odmaknula, ostavivši mu samo kiseli limun u ustima. Smiješi se… nemoj se prestat’ smiješit’!, govorio je sam sebi, žvačući. Ona ga je šutke gledala, vesela, kao da je zabavljaju njegove reakcije.
“Ovo je bilo fino.”, rekao je i pogurao napola prožvakanu krišku niz grlo s gutljajem tonik votke.
Ona se nasmijala, naslonila svoje tijelo uz njegovo i pogledala ga duboko u oči. Tako duboko da nije ni primijetio kako je gurnula svoje prste u njegovu čašu i ukrala njegovu krišku limuna.
Nasmijala se i ponovno stavila krišku kao mamac među usne.
Poučen iskustvom, Slaven se približio jako polako. Dotaknuo je krišku, ali nije je uzeo u usta. Malo je nagnuo glavu i dotaknuo nosom vrh njenog nosa. I ona je malčice nagnula glavu pa im je koža klizila niz kožu. Limun je plesao oko Slavenovih usana i on ga je uzeo, ali Andrea je svoju stranu uhvatila zubima i nije puštala. Osjetio je kako svojim usnama dodiruje njene, bio je to skoro poljubac. Poželio je više i polakomio se… i u tom trenutku Andrea mu je prepustila limun i odmaknula se. Osjetio se kao poliven hladnim tušem. Igrala se s njim, a on je samo bivao sve napaljeniji i napaljeniji. Popio je ostatak pića da utopi frustraciju, dok je Andrea plesala ispred njega kao da se zabavlja bolje nego ikad. Nije znao što će pa je popio još jedno. Konačno, ona se ponovno primaknula njegovom uhu:
“Idemo van, može? Ovaj dim me ubija…”
Izašli su na ulicu, pred vrata kluba. Zvukovi su prigušeno probijali kroz vrata i zidove, a zrak je bio svjež i mirisan.
“Malo je svježe…”, privila se uz Slavena, a on je omotao ruku oko nje, kao da je želi zgrijati. Na trenutak su zastali. Kroz košulju je osjetio njene nokte kako mu se uspinju uz kičmu.
“Nemam više limuna.”, rekla je tiho.
“Morat ćemo onda bez njega.”
“Morat ćemo.” Složila se i poljubila ga, sporo, nježno i predano. Držala ga je čvrsto, mazila mu vrat, puštala da se igra s njenom kosom, ali kad mu je ruka kliznula pod suknju zaustavila ga je.
“To ćeš morati ostaviti za idući put.” Poklonila mu je još jedan poljubac, a onda mu odmahnula “Doviđenja” i otišla, plešući u hodu.
………
Vrata stana su se tiho otvorila, pustivši Andreu unutra. Cipele su postale teške, a kauč je bio tako primamljivo mekan. Malo džepno ogledalo vjerno je zrcalilo odraz Andreinog lica. Laser je fino uklonio sve dlake, a i nosnice su bile uredne. Grudnjak s umecima žuljao je sasvim malo, sve u svemu – vrlo prihvatljivo.
“Sve u svemu, pravi sam komad”, rekao je Andrea, više nego zadovoljan izlaskom.
David Šnajder
