Povijesni nastup, o kojem su izvijestili nebrojeni svjetski mediji, jer ipak se radi o nečem izvanrednom (kao što je uostalom sve što se događa u toj azijatskoj državi u rubrici “izvanrednih” ili “bizarnih” vijesti), održao se danas 19. kolovoza.
Prvotno planiran u Glazbenom konzervatoriju Kim Won Gyun, zbog velikog interesa prebačen je u kazalište Ponghwa, gdje je Laibach pratilo nešto manje od 2000 ljudi, među kojima je bilo i oko 150 inozemnih gostiju: članova diplomatskog zbora, djelatnika raznih udruga i turista. Vojnih uniformi i visokopozicioniranih dužnosnika, koji inače dominiraju vijestima iz te zemlje, ovoga puta nije baš bilo. Ili su možda bili u civilu i incognito?
Koncert je dio programa proslave 70. godina oslobađanja korejskog poluotoka od japanske kolonijalne vlasti, a pored materijala iz mjuzikla “Moje pjesme, moji snovi”, najavljene su obrade korejske glazbe.
Bez cenzure ipak nije prošlo: kako piše novinar 24ur Jure Tepina, koji je također u Sjevernoj Koreji, video projekcija koja prati pjesmu “Final Countdown” je morala biti promijenjena, sa setliste su maknuti “Koran” i “Eat liver”, a cenzurirana je i “Mount Pektu”, obrada sjevernokorejske grupe Moranbong, jer nije u tempu izvornika, a ipak je sveta pjesma za njih. Pjesma “Arerang” izvedena je bez zbora, jer je bilo nedopustivo da ženski zbor stoji iza pjevača i tako ga prati.
Ludi razlozi za cenzuru ipak nisu spriječili Laibach da rasturi i doživi “standing ovations” u sjevernokorejskom stilu. Neki su tijekom nastupa pokrili uši, neki i spavali. Nadamo se da su svi u publici na kraju žestoko pljeskali, da i predsjednik države bude zadovoljan.
Kako javlja Tepina, drugi koncert je otkazan iz “tehničkih razloga” Sutra će u konzervatoriju nastupiti zbor korejskih djevojčica i Boris Benko, duo Silence iz Slovenije. Najpoznatiji ironični bend tako je odradio jedan, ali vrijedan nastup u najmanje ironičnoj državi svijeta. Definitivno nastup za povijest.
Mnogi su se uoči koncerta zapitali, znaju li dužnosnici Sjeverne Koreje koga su pozvali, znaju li o čemu zapravo govori ovaj slovenski art rock projekt? Žižek je svojedobno rekao da “Laibach funkcionira ne kao odgovor, nego kao pitanje” (napisao je o njima i esej). Pitanja su često puno subverzivnija od odgovora. Kako vidimo prema broju zapadnjačkih medija koji ih etiketiraju fašistima, problem shvaćanja benda ne stanuje u Sjevernoj Koreji.
Foto: Joerund F. Pedersen, Jure Tepina (via Twitter)
