Iako je to među australskim najvećim atrakcijama, osjetljiviji posjetitelji koji u Australiju dolaze prvi puta mogli bi pomisliti da će čim izađu s aerodroma nagaziti na jednu takvu beštiju. Čak sam se i ja malo zamislila budući da me nakon gradova čekao put u divljinu. Ljubazan mladi carinik me je pitao gdje ću biti smještena, a kad sam rekla u St.Kildi, nasmijao se i rekao da je St. Kilda velika. Budući da me na aerodromu čekala mama prijateljice, smetnula sam s uma da adresu skinem s emaila, ali sam se oprilike sjećala imena ulice. To sam mu objasnila, pa mi je uz smiješak zaželio dobrodošlicu. Na carini sam otišla u red koji ima nešto za prijaviti jer sam imala neke drvene suvenire s Fidžija, a nakon što sam nekoliko puta odgledala TV seriju Border Security o australskim granicama, nisam se htjela igrati…u potpunosti. U ruksaku sam imala školjkice koje sam skupila na Fidžiju i pletenu košaru od bananina lišća, ali to nisam spominjala. Carinik je pregledao drvene suvenire i za minutu me pustio da prođem, a ruksak nitko nije ni pogledao niti je skeniran. G’day Australia!!
Mama moje dobre prijateljice Australke koja živi u Londonu već me čekala, a kad smo se dovezle do kuće u kojoj je sada živjela sama, dala mi je kćerkinu sobu s bračnim krevetom i čak mi je ispraznila ladice da mogu staviti svoju odjeću. Vlastita soba, velik krevet, ladice, predivna kupaona, mir i tišina i sve to samo za mene u sljedećih šest dana ili kako već odlučim. Tu noć sam odlično spavala i drugi se dan probudila kasno ujutro, te oko podneva krenula u centar u razgledavanje. Prvo što sam primjetila je skupoća karte za tramvaj, a poslije sam vidjela da je i sve ostalo užasno skupo. Melbourne me izgledom podsjetio na europske gradove, ali ono što me stalno podsjećalo da sam u Australiji bio je tvrd australski naglasak na svakom koraku . Na početku mi taj akcent nikako nije sjedao, ali nakon par dana sam se već naviknula i kasnije mi je čak i postao simpatičan.
Flinders Street u centru Melbourna, najstarija je željeznička stanica u Australiji i postala je poznata znamenitost grada.
Prošetala sam po centru i glavnim ulicama i nakon informiranja u centru za turističke informacije saznala da gradom kruži besplatan autobus koji staje kod svih značajnijih znamenitosti i u njemu se usput puštaju i komentari o dijelovima kroz koje se prolazi. Melbourne City Tourist Shuttle autobus vozi svakodnevno svakih pola sata od 9.30 do 16.30 i odličan je način za vidjeti grad. Naravno, koriste ga i stanovnici Melbourna za besplatnu vožnju, a gradom na istom principu kruži i City Circle tramvaj. Uzela sam takeaway kavu i uskočila na autobus. U St.Kildu sam se vratila predvečer i otišla do velikog supermarketa po hranu za večeru. Cijene su me šokirale…od običnog sapuna do hrane, sve je bilo višestruko skuplje nego u Europi. Mame tu večer nije bilo doma, pa sam uživala u odmaranju i gledanju TV-a.
Luna Park St. Kilda otvoren je prije 100 godina i još uvijek privlači brojne posjetitelje.
Sutradan sam otišla na St.Kilda sajam koji se održava svake nedjelje na šetalištu uz pješčanu plažu. Na šstandovima se najviše prodaju rukotvorine i umjetničke slike, a sunčana i topla nedjelja australske jeseni privukla je velik broj šetača. Na jednom štandu odavali su počast svim doseljenicima u Australiju i tu su bile izložene stare slike brodova i podaci o doseljenicima, a na popisu brodova kojima su stizali doseljenici bili su i Radnik i Partizanka.
Plaža St. Kilda u jesenje nedjeljno popodne…
Prošetala sam do plaže, pa nazad do Luna Parka i najstarijeg australskog kazališta Palais i skrenula u ulicu Acland prepunu restorančića, barova i kafea. Ta je ulica poznata po odličnim slastičarnicama, pa sam u jednoj sjela na kolač i kavu. Čokoladni kolač je bio odličan, a nakon kratkog predaha i promatranja ljudi, razgledala sam zanimljive dučanćiće.
Nasuprot komercijalnog dijela ulice Acland nalazi se većinom rezidencijalni dio s lijepim kućama iz 19.st koje su preuređene u stanove ili izložbeni prostor.
Pred zalazak sunca prošetala sam do St Kilda mola na čijem se samom kraju u predvečerje skupljaju pingvini koji tada izlaze iz mora. Zbog velikog broja ljudi koji su se skupili, izgleda da su se pingvini odlučili za malo kasniji termin izlaska, ali uočila sam ih par sakrivenih među stijenama do mora.
Mol St Kilda posebno je lijep za šetnju uz zalazak sunca
Pogled na luku s mola St Kilda
Atmosfera na molu u zalazak sunca bila je savršena za laganu šetnju prije povratka kući. Velik broj ljudi uživao je u šetnji i pogledu, a na molu se našlo i nekoliko ribiča. Na drvenom stupu ležala je netom ulovljena mala raža.
Foto&tekst: Nola
Sljedeći nastavak bloga pročitajte u petak, 17.8.2012.
Komentari