Prvi pogled na Manta Ray resort nije me oduševio. Skromne drvene kolibe i ogromna spavaonica (sva sreća s pregradama na svaka četiri kreveta) bile su daleko od predivnog dekora Blue Lagoon Resorta. Čak ni plaža nije djelovala toliko tropski raskošno i razmišljala sam da pokušam zamijeniti sljedeće dvije noći za Octopus resort koji je navodno bio super, no to bi uključivalo nadoplatu za prijevoz i smještaj koja nije bila baš mala. Na govoru dobrodošlice upoznala sam simpatičnu Sofie iz Njemačke, i ona je sama putovala i brzo smo se skompale. Ona je nakon Manta Ray namjeravala u Octopus, pa smo razmišljale da bi skupa mogle iznajmiti kolibu za dvije osobe, ali na kraju smo zbog kompiciranosti i dodatnih troškova ipak odustale i odlučile Manta Ray-u pružiti priliku.
Put od plaže do spavaonice na brdašcu, u Manta Ray resortu prolazio je kroz bujnu tropsku vegetaciju.
Za razliku od Plave Lagune, Manta Ray resort bio je smješten na različitim nivoima na brdašcu, a ruksak mi je do spavaonice sva sreća odnio jedan dečko iz osoblja. Sofie i ja dobile smo krevete u istom odeljku, a na njenom nas je dočekala uspavana narančasta mačka. Kad smo stigle, nije se dala smesti, ipak je ona ležaj zauzela prva. Iznajmljivanje maske s dihalicom i peraja bilo je besplatno (skromniji resort ipak je imao neke prednosti), pa sam popodne provela u plitkim vodama par metara od plaže uživajući u raznobojnim koraljima i mnoštvu šarenih tropskih ribica. I istog trenutka zavoljela Manta Ray! Ovakvo bogatstvo podmorja Plava Laguna nije imala, koralji ispred plaže bili su smeđi i neugledni, a do mjesta ronjenja se moralo ići čamcem i taj izlet se plaćao. Ovdje je sve bilo besplatno, nadomak peraje i u podvodnom morskom svijetu mogla sam uživati u bilo kojem trenutku. Sofie je polagala tečaj za ronjenje, pa je to popodne provela na većim dubinama nego ja. Pod tuš sam uletjela oko šest popodne taman prije nego je nastala gužva (ovdje tuševi nisu imali toplu vodu, ali budući da je vani bilo toplo, voda je na sreću bila mlaka). Restoran se nalazio na vrhu brda i imao je predivan pogled, a kad sam vidjela da sam prva koja se pojavila, shvatila sam da sam malo uranila.Naručila sam piće i uživala u pogledu na zelene obronke i pješčani otočić u zaljevu ispred resorta, a ubrzo na večeru počeli stizati i ostali. Iako ne toliko obilna kao U plavoj laguni, hrana je bila ukusna, a zajedno sa Sofie nakon večere spustila sam se do bara na plaži na piće.
Ovaj prizor me dočekao na samo koji metar dubine nedaleko obale. Raskošni raznobojni koralji i još ljepše ribice.
U Manta Ray resortu nije se nudilo toliko dodatnih aktivnosti, pa sam ovdje imala više prilike za istinski odmor i izležavanje na plaži. Uz naravno moju novu najomiljeniju aktivnost, snorkelling među zanimljivim stanovnicima koraljnog tepiha nadomak obale. Sofie je ujutro imala ronjenje, a popodne smo uzele kajak i odveslale na pješčani sprud otoka preko puta. Struja je bila dosta jaka i iako nije bio jako daleko, trebale smo energično veslati. Ta dva otoka su blizu, a u kanalu između njih, se svake godine između svibnja i listopada pojavi obilje raža koje su velika atrakcija i po kojima je nazvan resort. Nažalost meni je do svibnja nedostajalo dva tjedna i iako postoji mogućnost da ih se vidi i prije, ja nisam vidjela ni jednu . Bilo bi predivno plivati s takvim elegantnim stvorenjima dok u skupinama jezde kroz uski kanal između otoka gdje dolaze zbog velike količine planktona kojima se hrane. Rep ovih raža nije otrovan, pa su neopasne za ljude.
Jedne od najomiljenijih bile su mi ove male plave ribice koje bi se, čim bi se približila, brzinski sakrile u sigurnost koralja. Njihova intenzivna boja još je više dolazila do izražaja u kombinaciji s bijelim koraljima.
Umjesto raže vidjela sam veliku hobotnicu. Jednog jutra privuklo me komešanje nekoliko gostiju u oceanu nedaleko plaže, pa su mi rekli da je u udubini kraj kamenja hobotnica. I stvarno ležala je pritajeno dok smo je razgledavali, ali nije se micala. Nakon nekog vremena slučajno sam se roneći vratila i ugledala je kako pliva u svoj svojoj veličini. No čim me spazila brzinom munje se vratila u rupu.
Plaža ispred Manta Ray resorta za vrijeme jutarnje oseke.
Navečer smi imali plesni program skupine iz obližnjeg sela, a kasnije smo s njima i zaplesali. Poslije smo se Sofie i ja počastile pinom coladom, a za stolom nam se nešto poslije pridružila ekipa stranaca koji rade u resortu. Instruktor ronjenja Englez, neki građevinci iz Novog Zelanda , vlasnik resorta Australac i još neka ekipa. Htjele smo otići na spavanje, ali vlasnik resorta je inzistirao da ostanemo na piću. Na stol su dolazile limenke fidžijske pive Gold, a onda se netko dosjetio da bi mogli smućkati koktel u ogromnoj drvenoj zdjeli koja inače služi za pripremanje napitka kave.
Tradicionalna drvena zdjela u kojoj se priprema kava napitak zgodno je poslužila kao posuda za spontano smućkan koktel.
Sofie i ja se ipak nismo zadržale do jako kasno te smo ostavile veselu ekipu i otišle na spavanje radujući se još jednom novom danu u tropskom raju.
Tekst&foto: Nola
Sljedeći nastavak bloga čitajte u petak, 27.7.2012.
