Rino Gropuzzo, autor kalendara žene 50+ „Moji modeli izgledaju super i hvale se svojim godinama“

3829

Rino Gropuzzo, poznati riječki i međunarodni fotograf, oduvijek je rado snimao žene. Brojni modeli, glumice, manekenke i djevojke iz susjedstva bile su njegova inspiracija, a fotografije su se godinama samo nizale i otvarale izložbe, punile zidove galerija, ali i stranice domaćih i svjetskih modnih i lifestyle časopisa. Rino je fotograf koji je otkrio mladu Charlize Theron, bio je veliki prijatelj Ottavija Missonija i fotografirao je njegove kolekcije te imao na stotine izložbi diljem svijeta. Osim žena, taj diplomirani inženjer strojarstva koji je diplomu zbog ljubavi prema fotografiji objesio o klin, obožava snimati i prirodu, pogotovo ljepote Gorskog kotara u kojem često boravi, a jako je dobar i u portretima. Trenutačno sa svojim radovima sudjeluje na velikoj međunarodnoj izložbi Zero Pixel u Trstu. Tema je izložbe tijelo, a fotografi koji izlažu svoje radove došli su iz cijelog svijeta, od Japana i Amerike, ali i dalje. Prošle godine također je sudjelovao na toj izložbi, a tema je bila glazba, tek toliko da dokaže da može zapravo snimati sve, jer on je fotograf od formata. Ove godine isfurao je kalendar o kojem razmišlja već duže vrijeme, a njegove stranice ispunio lijepim, hrabrim ženama koje imaju nešto zajedničko. Sve one starije su od 50 godina. Ali ako znamo da su pedesete nove tridesete, onda pogađamo da će ga krasiti sjajne žene i lijepe umjetničke fotografije koje slave žensko tijelo i ljepotu.

Ideja o snimanju kalendara 50+ traje duže vrijeme, sjećam se nekih davnih razgovora o tome. Kada si zapravo krenuo s projektom 50+?

Započeo sam snimati lani, negdje krajem ljeta. Kao što znaš, ideja traje već godinama, ali nikako se nisam mogao odlučiti i krenuti. Uvijek sam govorio: „Iduće godine, iduće godine…” Tada mi je „uletjela” Vesna, koju sam fotografirao kao mladu curu prije 30-ak godina. Nju sam slikao prvu. Na Facebook je stavila svoju fotku u kupaćem i to je bio okidač. Reakcije su bile sjajne i znali smo da moramo nastaviti. Zvao sam je i otišli smo snimiti fotku za kalendar, i to opet u Kotle, kao nekada. Nekada sam je fotkao u blatu, a sada uz vodu. Kao model ponašala se vrlo prirodno, skinula se bez problema. Bili su neki ljudi tamo, ali su se maknuli dok smo snimali. Sjećam se da kada smo snimali prije trideset godina na tom istom mjestu, nije bilo nikoga.

Danijela Torjan-CL-w-17
Rino Gropuzzo, Kalendar 50+, Danijela

Tko su žene koje si snimao?

To su sve realizirane žene koje još uvijek sjajno izgledaju. Imaju svoj stav, karakter, karijere, obiteljski život, to jedna potpuno druga priča. Osim dobrog izgleda, iz njih izlazi i neka unutarnja energija.

Je li lakše s njima raditi ili teže?

Teže. Meni je teže. Njima – kako kojoj. Neke su se pomalo brinule kako će to sve izgledati, neke su malo povučene, neke su bile opuštene. Većini njih to je bilo prvo profesionalno snimanje, samo nekoliko njih bavilo se modelingom i njih sam snimao nekad davno i sada ponovno. Ali u principu to su žene iz susjedstva. Jedna je pravnica, jedna ekonomistica, one su supruge, majke, kćeri, bake… Javila mi se jedna od njih. Ima 65 godina i kaže da bi se fotografirala. Rekla je da se ona sebi tek sada sviđa. S 20 godina se nikada ne bi tako fotografirala, ali sada da.

Je li to po onoj izreci da žene napokon prihvate svoje tijelo kada je prekasno?

Da, otprilike. Ali to zapravo nije istina. Kada ih snimam, vodim računa o tome da ispadnu lijepo. Neke od njih rodile su više puta, ne treba ih uspoređivati s nekom dvadesetogodišnjakinjom, ali krasne su kao osobe i ne možeš ih nego predstaviti u najboljem svjetlu. To treba napraviti da bude lijepo i privlačno jer one jesu lijepe i privlačne. Snimati mlade cure, to je druga priča, lako ih je snimati, svaki kut je dobar.

Brinu li se one kako će ispasti na fotografijama?

Kako koja. Neke se prepuste snimanju s puno povjerenja, a neke kontroliraju. Vesna je bila oduševljena. Izabrao sam fotke na kojima se ne vide baš mane. Možda koža više nije tako napeta, ali ona je vitka i dobro izgleda. Na fotografijama u kalendaru nisu sve žene nage, vidiš malo grudi, leđa, različite su i poze… Moja susjeda je pravnica, bila je sutkinja pa odvjetnica. Ona je oduševljena, dugo je htjela da je snimim. Rekla je: „Trebalo mi je 40 godina da to doživim.” Samo treba nešto jako željeti i to se onda ostvari. Snimali smo na jednoj divljoj plaži na otoku Rabu, fotke su odlično ispale.

Vesna-Kotli-2020-57crop-cbw
Rino Gropuzzo, Kalendar 50+, Vesna

Koji su kriteriji za ući u kalendar?

Da su starije od 50

A drugi? Može li neka imati recimo 90 kila?

Teoretski da, možda već sljedeće godine. Jedna od mojih frendica rekla je da bi se fotografirala, ali kada budem radio oversized. Izgleda jako dobro bez obzira na pokoji kilogram više, ima predivno lice, pametna je, to sve ostaje na fotografiji.

A kakve su reakcije njihove okoline, prijatelja, obitelji? Vjerojatno iščekuju taj kalendar.

Jedna se prijateljica silno željela fotografirati, ali je rekla da prvo mora pitati sina. Stalno je govorila kako mora pitati sina. Zovem je i pitam: „Dobro, hoćeš ili nećeš? Već tri mjeseca pitaš sina.” Rekla je da sin nije suglasan. Ali ona se i dalje želi fotografirati, ali sada ne za kalendar, već za privatnu kolekciju. Što se mene tiče, nemam ništa protiv. Zašto si ne bi napravile fotografiju za svoju spavaću sobu? Za po kući. Snježana me nagovorila da joj dam jednu fotografiju kako bi je povećala i stavila u spavaću sobu. Za one koje se žele slikati za sebe to može biti super rješenje.

Ljepota je u očima promatrača. Kako ti promatraš žene?

Ja bih rekao da je kod mene suprotno. Vidim previše toga što ostali ljudi ne vide. Osim toga, profesionalno sam zakinut. Vidim mane, ali to je ujedno važno kako bi ih mogao izbjeći na fotografiji. Svatko ima neku ljepotu. Masu puta sam se zeznuo. Vidiš prekrasan model i onda ga fotografiraš i ispadne loše. Kažem, opet su to moji kriteriji. Kada vidim fotografije na Facebooku na koje svi otkidaju, lajkaju, svi misle kako je fotografija fantastična, ali ja vidim puno grešaka. Žena snimljena tako da joj proporcije ne odgovaraju. Treba to sve napraviti da izgleda kako treba.

Vidjela sam da si fotografirao i Editu Burburan. Meni je fotka prelijepa, a oko i pogled čudesan na onoj fotografiji s gasmaskom.

Od svega ti vidiš oko. Sada smo napravili još jednu novu seriju fotografija za kalendar, gdje se vidi cijelo lice.

Ovim si kalendarom učinio veliki pomak u odnosu prema ženama koje nisu više tako jako mlade i koje su ušle u neku zrelu dob. 

Vjerojatno će ljudi doživjeti kalendar takvim. S druge strane, štos je u tome što su sve to jako mlade žene za mene, tako ih doživljavam. To su cure koje dugo znam, neke su mi i prijateljice.

Kako će se gledati taj kalendar? Gdje će se moći kupiti?

Ne znam hoće li se dobro prodavati i tko bi ga kupio.

Ja bih ga kupila iz poštovanja prema autoru i ženama koje su se odvažile slikati se. Ali i zbog estetike i tvog umjetničkog opusa. Naše će čitatelje zanimati i cijena.

Mislim da će cijena biti 200 kuna. Ja nisam prodavač pa ne znam. Mogu reći curama da ako neće da im stavim neku lošiju fotku, neka pokupuju sve kalendare. Šalim se, bit će limitirana tiraža i modelima ću pokloniti kalendar, a ako žele kupiti dodatno, za njih će biti po povoljnijoj cijeni. I ponavljam, sve one izgledaju dobro na tim fotografijama.

Blanka1cbw
Rino Gropuzzo, Kalendar 50+, Blanka

Hoćeš li ih imenovati u kalendaru?

Da. Ime, profesija i možda godine. To ima smisla. Dobro je da se vidi da ova žena ima 57, ova 65, ova 52 godine i da vidiš kako izgledaju.

Nije to baš džentlmenski. Možda bi ime i profesija bili dovoljni.

One se hvale s godinama i izgledaju super na fotkama. Žele pokazati da u tim godinama tako dobro izgledaju. To su žene koje moraju imati muda.

Kada će kalendar biti gotov?

Priprema je gotova, kalendar se tiska u Delnicama. Preferiram digitalni tisak i neku početnu tiražu, pa se kasnije može dodatno otisnuti ako bude interesa.

Mogućnost kupnje?

Direktna kupnja, uglavnom mi se ljudi obraćaju putem Facebooka. Ali dogovorio sam prodaju i u riječkoj galeriji „Poneštrica”, kod Željke Barbarić. To je umjetnički kalendar, crno- bijeli, ima svoju estetiku, vjerujem da će privući pažnju.

Za 2021. godinu snimio si kalendar s predivnom Martom, balerinom riječkog Kazališta.

Snimio sam kalendar s balerinom Martom Voineom iz Rumunjske i s Rosannom Bubolom, koja je jedno vrijeme bila ravnateljica Talijanske drame u HNK Ivana pl. Zajca. U kalendaru je svaka zauzela šest mjeseci, pola-pola, ali one su mlađe od mojih ovogodišnjih modela. Martu sam snimao u Harteri, a Rosanu u staroj uljari u Bujama.

Na tvojim fotografijama važnu ulogu ima ljepota žene, uvijek inzistiraš na tome.

Moj problem jest taj da cijeli život fotografiram lijepe žene. Počeo sam to raditi jer sam primjećivao tu ljepotu i želio sam je zaustaviti na fotografijama. Meni je važna ljepota, nije to meni tek tako. To je žena, pa još i akt. Važno mi je da ta žena izgleda lijepo.

Imaš li neki uzor među fotografima?

Jeanloup Sieff je moj uzor. Newton je po meni isfuran. Sieff je uglavnom radio fotografije u crno-bijeloj tehnici. Volim njegove radove.

Edita5w
Rino Gropuzzo, Kalendar 50+, Edita

Tekst i foto: Dunja Pavešić

Komentari