Po prvi put, tim matematičara razvio je model koji može mapirati najbolji način za postizanje muškog orgazma.
Nakon što su pročešljali desetljeća podataka o fiziološkom i psihološkom uzbuđenju, istraživači kažu da su pronašli idealne uvjete potrebne za postizanje orgazma.
“Razvili smo prvi uspješan matematički model seksualne izvedbe”, kaže matematičar Konstantin Blyuss, jedan od vodećih istraživača sa Sveučilišta Sussex u Velikoj Britaniji. “Naši rezultati pokrivaju fiziološke i psihološke aspekte potrebne za postizanje vrhunca. Oni pojačavaju i matematički dokazuju postojeće studije o psihologiji seksa.”
Naravno, ne postoji univerzalna mjera za sve kada je riječ o seksu i seksualnom zadovoljstvu, stoga ovo uzmite s rezervom. Istraživači ne jamče orgazam svakome svaki put. Umjesto toga, samo se nadaju da će na temelju podataka malo više iskriviti izglede u svoju korist.
Same formule zapravo su prilično intenzivne matematičke stvari koje neće biti od velike pomoći u žarkom trenutku.
Ali istraživači su došli do jedne važne poruke za ponijeti: Prejako psihološko uzbuđenje u ranoj fazi može otežati postizanje orgazma.
“Ključno otkriće je da previše psihološkog uzbuđenja u ranoj fazi procesa može spriječiti mogućnost postizanja vrhunca”, kaže Blyuss. “Jednostavno rečeno, naša otkrića mogu se sažeti kao ‘Nemojte previše razmišljati’.”
Što je još važnije, tim je uspio učiniti ono što drugi nisu – pronaći način da pomoću matematičkih modela predvide hoće li netko doživjeti vrhunac.
Mnogi od muškarci dožive seksualnu disfunkciju u nekom trenutku svog života, i oni imaju tendenciju da imaju mnogo jednostavniji ciklus uzbuđenja, tako da je to bila najbolja polazna točka za istraživače da naprave ove jednadžbe.
“Naša otkrića bacaju svjetlo na društveno tabu temu, za koju vjerujemo da bi mogla imati korisnu primjenu u kliničkom liječenju seksualne disfunkcije”, rekla je matematičarka i suistraživačica Yuliya Kyrychko, također sa Sveučilišta u Sussexu. “S onim što smo naučili iz ove studije, namjeravamo matematički modelirati ženski seksualni odgovor, koji je fiziološki – i matematički – složeniji od muškog odgovora.”
Istraživači su razvili jednadžbe analizirajući podatke oko četiri faze muškog ciklusa uzbuđenja: uzbuđenje, plato, orgazam i rezolucija.
Jedna od glavnih studija koju su proučavali bila je ikonična studija iz 1966. iza Masters-Johnsonove teorije o ciklusu seksualnog odgovora, koja je uključivala podatke iz 10.000 seksualnih radnji izvedenih u laboratoriju između 382 žene i 312 muškaraca.
Tim je zatim usporedio svoje rezultate s nizozemskim istraživanjem iz 2006. godine.
U tim su studijama istraživači stavili sudionike koji su dali pristanak u fMRI strojeve i pratili njihove neurološke promjene dok su izvodili spolne odnose i postizali vrhunac. Model je također uzeo u obzir istraživanja o fenomenima kao što su spontano uzbuđenje tijekom dana, reakcije muškaraca s ozljedama leđne moždine i ‘mokri snovi’.
Promatrajući sve ove podatke, istraživači su došli do dvije različite matematičke jednadžbe – jedne koja se bavi uključenim psihološkim čimbenicima, a druge koja se bavi fiziološkom stranom. Kao što je gore spomenuto, ove formule zapravo nisu nešto što možete uključiti i koristiti u spavaćoj sobi. Matematičku formulu možete pogledati OVDJE.
Ali oni su tu da mapiraju uvjete koji bi doveli do toga da ciklus uzbuđenja završi orgazmom – ili ne. To bi moglo pomoći istraživačima da bolje razumiju seksualne probleme u budućnosti.
Budući da seksualna aktivnost svake pojedine osobe uključuje tako različite podražaje, tim je morao koristiti ono što je poznato kao ‘stohastičnost’. U osnovi, to su fenomeni slučajnosti koji se mogu statistički analizirati.
“U mogućnosti smo pronaći optimalne stohastičke staze bijega koje pokazuju kako seksualni odgovor napreduje prema orgazmu pod utjecajem malih stohastičkih poremećaja”, pišu Blyussa i Kyrychko.
Sad kad smo uspjeli kvantificirati i modelirati nedostižni orgazam, veselimo se što će nam matematika svima pomoći da se malo približimo zadovoljstvu.
Izvor: Science Alert
L.B.
