“…to do anything that suggested a taste for solitude, even to go for a walk by yourself, was always slightly dangerous. There was a word for it in Newspeak: ownlife…” ili u prijevodu… “… činiti nešto što bi ukazivalo na želju za samoćom, čak i kada je riječ o šetnji nasamo, uvijek je bilo pomalo opasno. U Novogovoru (Newspeaku) postojao je izraz za to: vlastiti život (ownlife)…”
PRAVO NA SAMOĆU
Ovo je jedan od zapaženijih citata iz Orwellovog romana 1984, romana koji je, iako je objavljen 1949. godine, na neki način predvidio čime će se čovjek sve intenzivnije baviti nakon 2000. Dakle-kako izgleda svijet nakon 2000? Budimo iskreni… s jedne strane su osobe željne medijske pozornosti, neke instant slave, osobe koje na lak način, bez puno rada, znanja, žele zauzeti neko odlično mjesto u društvu. S druge strane… osobe koje to sve prate, koje se ponašaju kao voajeri, uživaju u promatranje tuđeg života, … Vire u tuđu intimu, besramno, uzimaju si za pravo da sude o drugima i komentiraju viđeno sa sebi sličnima… Pravo na samoću, složit ćemo se s Orwellom, gotovo da i ne postoji… Ali lako da ne postoji samo za sudionike realityja koji su pod budnim okom javnosti (nas, svojevrsnih Big Brothera) nego… pravo na samoću kao da svi pomalo gubimo…
REALITY SHOW… (PARALELNA) STVARNOST?
U većini reality showova, gledatelji i kamera postaju pasivni promatrači koji prate ljude u njihovim dnevnim i profesionalnim aktivnostima; ponekad se to snimanje naziva fly on the wall (mušica na zidu) jer upravo to postaju… kamera i… gledatelji… A u pregrštu raznih realityja, možete pronaći svašta… Tu su emisije koje “bacaju” sudionike tj. natjecatelje u umjetno stvorena životna okruženja. Tamo se imaju priliku upoznati (jer se obično ne poznaju), sprijateljiti (ili ne), zavoljeti (ili ne), ogovarati jedni druge iza leđa (uglavnom da). Drugi tip “fly on the wall” koncepta uključuje emisije s celebrityjima (tj.poznatima), pa je primjer naš (neslavno završeni) Big Brother Celebrity u kojem se tri tjedna nije moglo vidjeti… apsolutno ništa, osim skupine besposlenih ljudi koji se dosađuju,… Ma, tko je to uopće gledao? I kome se dalo dosađivati gledajući druge… kako se dosađuju?!
Za razliku od realityja u kojima se natjecatelji dosađuju, možemo gledati i realityje u kojima se prikazuje neke profesija, ljudi koji nešto rade ili pokušavaju odraditi određeni projekt. A… onda su tu i emisije koje pokušavaju “spojiti” srodne duše. Ah, kako romantično i divno… I ta pitanja koji vam sigurno ne daju spavati… Jesu li se zaljubili? Postali prijatelji? Ili se nikada više ne žele vidjeti? Fear Factor je, pak, odličan primjer showa koji se bazira na postavljanju natjecatelja u situacije koje su namijenjene “proizvođenju” emocija straha, panike i slično.
TRAŽIM POSAO… PREKO REALITYJA
Posebna kategorija su showovi u kojima se natjecanje temelji na nekoj vještini koju natjecatelji moraju posjedovati. Moraju više-manje jer – u tim showovima ima zaista svega i upravo njima se možemo zaista od srca, do suza nasmijati, poput showova u kojima se natjecatelji natječu u pjevanju. U većini smo, ruku na srce, ipak daleko više svjedočili nesposobnostima, negoli sposobnostima kandidata. Istina, bilo je tu nekoliko osoba iznimnih glasovnih sposobnosti, no ostalo… Ispod prosjeka, zaista. A najbolje u svemu tome, činjenica koja uvijek iznova fascinira je… ti koji su na listi najgorih uvijek misle da su odlični, čuda neviđena, kao takvi se prezentiraju pa neki čak postanu novi hrvatski celebrity. Ah… jad i bijeda, rekli bi mnogi.
Uskoro ćemo gledati jedan reality takvog formata u kojim se natječu djevojke koje žele postati vrhunski top modeli. Koja li će djevojka ponijeti titulu najbolje i dobiti priliku raditi za odličnu milansku agenciju?!
POSTAT ĆU ZVIJEZDA!
Svaki reality ima veliku moć pretvoriti natjecatelje u nacionalne celebrityje (tj.zvijezde), barem na kratko. To je najočitije u talent showovima jer lansiraju u orbitu neke nove, pjevačke zvijezde i obogaćuju naše itekako bogato pjevačko zvjezdano nebo… No, i drugi showovi, od svojih natjecatelja stvore barem privremene zvijezde.
No-uistinu samo rijetki postanu to “nešto” što su željeli postati jer – većina ih ubrzo nakon emitiranja doslovno… padne u zaborav. Ovi koji uspiju uspjeli su, ne zahvaljujući posebnoj nadarenosti ili pameti već, jednostavno, zahvaljujući upornosti da postanu i ostanu negdje u “zvjezdanim orbitama”…
I, dakle… zašto gledamo realityje? Kažu neki, a ne bi se bilo teško složiti s njima, da to radimo zato što takve emisije pobuđuju tzv.schadenfreude, što bi u prijevodu bila radost zbog toga što gledamo druge kako se ponizuju. Tako je jedan novinar u časopisu Weekly Entertainment napisao: “Gledamo li realityje zbog uvida u ljudski život? Molim vas! Gledamo ih zbog tih neobičnih scena koje nam malčice pružaju osjećaj da su naši mali, nesnimljeni životi, ipak bolji od… onih snimljenih…”
I, za kraj, savjet… želite li i vi postati celebrity, najjednostavnije vam je ući u jedan reality,… Pustite knjige, tečajeve, muke koje su prošle one prave, istinske zvijezde o kojima ipak ne čitamo svaki dan… ovako je brže…
Tanja Diklić
