U ovo vrijeme iščekivanja godišnjih odmora, planiranja i dogovaranja s kolegama tko će kada na zasluženi odmor nekako se sve one frustracije koje smo nakupljali tokom godine sve jače manifestiraju. Osim razgovora sa kućnim ljubimcima (koji izvrsno slušaju), razgovora s prijateljima (koji se vjerojatno prave da slušaju) ili odlazaka psihijatru (koji je, budimo realni, plaćen da vas sluša), malo toga može pomoći u izbacivanju frustracija kao razbijanje stvari. Dobro je poznato da razbijanje bilo čega – tanjura, TV-a, ili bilo čega u našem dosegu – predstavlja izvrsnu antistresnu terapiju. Vođeni tom činjenicom diljem svijeta otvaraju se klubovi i organizacije sa jednom jedinom svrhom – omogućiti ljudima da nešto razbiju, kako bi se ono reklo „ko beba zvečku“. Jedan od posebnijih je u svakom slučaju The Destruction Company, privatni klub u New Jerseyu.
The Destruction Company nije samo još jedan u nizu neobičnih klubova. Radi se o ekskluzivnom klubu, smještenom na tajnoj lokaciji u još tajnijem skladištu, rezerviranom samo za najbogatije slojeve društva. Klub osigurava svojim klijentima da se osvete bilo kakvom objektu koji im padne na pamet: tehnologija, tehnika, automobili, ili bilo kakve sitnice koje su vas uvijek mučile po kući.
Za povjerljivu i javnosti nedostupnu godišnju naknadu ( plus trošak onoga što se već odluče razbiti) bogataši mogu uništavati skupu elektroniku, aute, odjeću – bitno je samo da se ne radi o živom biću ili dokumentu. Destruction Company na vaš zahtjev nabavlja sve što vam srce i duša poželi (razbiti). Oni manje maštoviti klijenti mogu izabrati iz nekog od ponuđenih artikala. Na dan dogovorenog smash-festa auto sa vozačem vas odveze iz sigurnosti vašeg doma, na već navedenu tajnu lokaciju. Na licu mjesta odabirete zaštitnu opremu (sve od opreme bejzbolskog suca pa do oklopa srednjovjekovnog viteza) i oružje – za pretpostaviti je da su bejzbolske palice i samurajski mačevi poprilično popularni.
Cijeli čin uništavanja je snimljen kamerom (koliko je to dobro ili loše prosudite sami – hello YouTube), a snimku dobiva klijent kako bi u slobodno vrijeme proživljavao svoje divljanje. U cijeloj toj ludoriji ima čak i nekih ograničenja (baš šteta), pa tako nema korištenja vatre, nema vaternog oružja (opet šteta), nema alkohola (uuu, šteta) ni droga na dan predviđen za razbijanje.
O ekskluzivnosti kluba govori i činjenica da je bez poziva i preporuke nekoga od članova gotovo nemoguće upasti, a da i nježniji spol ponekada ima potrebu pustiti s lanca svoju unutarnju zvijer vidljivo je iz statistika koju su objavili vlasnici, da je 40% korisnika ženskog spola.
E sada, moram priznati da zvuči privlačno osloboditi se stresa na ovakav način no jedna me stvar malo muči. Ako već moraš platiti ono što razbiješ, i još moraš platiti nekoga da ti to omogući, šta ne bi bilo jednostavnije doma naciljati nešto što ti ionako nije previše drago i boooom!!, DIY mahnitost. U svakom slučaju je jeftinije, a može biti i zanimljiv (antistresni) način da se riješiš smeća u kući…..
Emira Brkić
