GLAZBA, NOSTALGIJA I BAŠTINA

Mauro Staraj o dva projekta života: Oživljava zaboravljene hitove i obnavlja kaštel star 500 godina

412
Foto: Facebook Mauro Staraj

Poznati kvarnerski glazbenik Mauro Staraj u iskrenom je razgovoru otkrio detalje o novom albumu "Radio Spomenar", ali i nevjerojatnu priču o obnovi obiteljskog kaštela u Veprincu, projekta koji je započeo kao san o glazbenom studiju, a pretvorio se u posvetu precima i tradiciji.

Kantautor Mauro Staraj, jedno od najprepoznatljivijih lica glazbene scene Kvarnera, nedavno je gostujući u emisiji Valovi na valovima Radio Rijeke predstavio svoj novi album “Radio Spomenar”, no razgovor je ubrzo otkrio da se iza glazbenog projekta krije i jedna mnogo veća, životna priča o povratku korijenima. Album, koji donosi obrade starih pjesama koje su obilježile odrastanje generacija, samo je zvučna kulisa za Maurovu drugu veliku strast: obnovu preko pet stotina godina starog obiteljskog kaštela u Veprincu.

Sjećanja s radija pretočena u ‘Radio Spomenar’

Novi album Maura Staraja i njegovog benda La Banda, nazvan “Radio Spomenar”, zbirka je pjesama koje su nekada odzvanjale radijskim eterom i s pozornica festivala MIK. Kako sam glazbenik kaže, glavni “krivci” za ovaj nostalgični projekt bila su njegova djeca.

“Sve što puštamo našoj djeci vraća nas u vlastito djetinjstvo. Mene sjećanje uvijek vrati na naš auto, na vožnje s mamom i tatom i kazete koje su se okretale u kazetofonu”, ispričao je Staraj, prisjećajući se glazbene širine koja ga je oblikovala, od J.J. Calea do Opatijskih suvenira. Upravo je ta želja da se pjesme koje su “skupile malo prašine” očiste i predstave novim generacijama, a one starije podsjete na ljepša vremena, bila vodilja za stvaranje albuma. Zanimljivo, album nije izašao samo na CD-u, već i na limitiranoj ediciji kazeta koje su ujedno i USB, a koje su planule u trenu putem nagradnih igara i na principu “najbržeg prsta”.

Odabir pjesama kao putovanje kroz vrijeme

Odabrati tek pedesetak minuta glazbe iz bogate riznice lokalne scene bio je, priznaje Mauro, izuzetno težak zadatak. Na albumu su se tako našle pjesme poput “Vanjski ferali” grupe Trio Rio, pjesma Roberta Grubišića koja je na MIK-u svojedobno bila zadnjeplasirana, ili pak “Dan ko bombon” benda Marinero, koji je na Maura ostavio neizbrisiv trag.

“Kao klinac u petom osnovne slušao sam ih cijelu večer u jednom restoranu. Dok su svi plesali, ja sam sjedio za stolom i prepisivao njihove tekstove. Taj dan sam odlučio da ću imati bend”, otkrio je anegdotu koja ga je usmjerila na glazbeni put. Kako bi postigao autentičan retro zvuk, iz “šufita” je izvukao i stare instrumente iz osamdesetih, poput Yamahe DX7 i Rolanda E-50, dajući pjesmama moderno ruho s prepoznatljivim “La Banda” tex-mex prizvukom.

Kad štala postane životni projekt

Paralelno s glazbenim putovanjem u prošlost, Mauro se upustio u monumentalni pothvat obnove starog obiteljskog kaštela u Veprincu. Prvotna ideja bila je skromna: urediti staru štalu i pretvoriti je u glazbeni studio. Međutim, projekt se ubrzo oteo kontroli.

“To je kuća koja je u vlasništvu moje obitelji otkad je svijeta i vijeka. Htio sam samo urediti jedan kutak za sebe, no na kraju sam, uz dogovor s ostatkom obitelji, preuzeo obnovu cijelog kaštela. Rekao sam sebi: ili sad ili nikad”, ispričao je Staraj. Dvije godine posvetio je isključivo gradilištu, radeći i sam uz majstore kako bi sačuvao svaki kamen i dah prošlosti. “Dežurao sam tamo kao Hitler. Svaki taj kamen mi je toliko značio jer sam u njemu vidio svu muku mojih starih”, priznao je. Glazbeni studio, ironično, još uvijek čeka na red.

Posveta težačkom životu i zaboravljenim ženama

Obnovljeni kaštel nije postao samo dom, već i svojevrsni privatni muzej posvećen obiteljskoj povijesti i težačkom životu Veprinca. “Alergičan sam kad netko na ovakvu kuću stavi natpis ‘vila’. Mi smo težačka familija i želim da svatko tko dođe vidi kako se nekada živjelo”, ističe Mauro.

Posebno emotivan detalj je drveni kip “tete Mlikarice” postavljen ispred kuće, rad kipara Josipa Tomaića. Izrađen je od debla cedra starog preko sto godina, a posvećen je Maurovim pretkinjama i svim ženama toga kraja koje su nosile težak teret života. Tijekom radova, Mauro je pronašao i nevjerojatne povijesne artefakte, uključujući obiteljski testament iz 1818. godine i zapise koji potvrđuju prisutnost njegove obitelji u toj kući još od prvog popisa stanovništva prije 1700. godine.

Dok sa svojim bendom La Banda puni trgove i dvorane tijekom maškara, od Kastva do Lošinja, Mauro Staraj istovremeno živi dvije paralelne priče. Jedna je ispisana notama i stihovima na “Radio Spomenaru”, a druga je uklesana u kamen starog kaštela. Obje, međutim, govore istim jezikom, jezikom ljubavi prema zavičaju, poštovanja prema precima i neizbrisivom tragu koji prošlost ostavlja na sadašnjost.