Uzajamna fascinacija
Odnosi Otomanskog carstva i renesansne Europe glavni su sadržaj velike izložbe koja oduševljava posjetitelje čuvene briselske Palače lijepih umjetnosti, u svijetu poznatog Bozara. Izloženi eksponati podsjećaju na raznolikost i raskošnost slikarstva i grafike, oklopa i nekadašnjih automata. Kako su umjetnički odnosi nerazdvojivi od diplomatskih, vojnih i ekonomskih, svi podaci su objašnjeni na jasan, ali diskretan način.
Proučavani period započinje padom Konstantinopola 1453. godine, pa traje do početka XVII. stoljeća, obilježen mirovnim ugovorom u Zsitvatoroku, potpisanim 1606. Prisusvo Otomana u centralnoj Europi druge polovice XV. stoljeća, opsada Otranta 1480. godine koja je završila u krvi, jednako kao i promašeni sporazumi ostvareni u Beču 1529. ili Malti 1565., isčeznuće Sulejmana Veličanstvenog 1566. godine, veleposlanstva i manevriranja francuskih kraljeva koji su uporno tražili veze s turskim moćnicima radi suprotstavljanja germanskom carstvu, navalna bitka kod Lepanta 1571. godine, događaji su obrađeni u čuvenoj palači belgijske prijestolnice.
Preporučljivo je obnoviti spoznaje, jer pogled na tursko carstvo proteže se od Dürera do Tintoreta, Hansa Memlinga do Gentile Bellinija i flamanskih, te njemačkih grafičara. Svi su doprinijeli slavi nekolicine prototipa: janjičara, mamluka, vezira. Prepoznaju se po načinu oblikovanja brade, brkova, kapa i turbana, širokih mantila ili kratkih kaputića.
Organiziran i cjelokupan svijet
Postavka predstavlja brojne ratničke kolekcije, što su same za sebe predivan ikonografski materijal, ali ne i cilj izložbe, kao ni otkrivanje nepoznatih umjetnika ili slikara, već su to autori takozvane drugorazinske škole, čija je karakteristika fiksiranje sjećanja u pitoreksnim epizodama nakon bitki ili otvaranja kratkotrajnih veleposlanstava, instaliranih na leđa jedne kamile, koja je začuđivala i impresionirala 1530. godine.
Europski umjetnici, njhovi istomišljenici istog perioda smatrali su Otomansko carstvo jednakim njihovim društvima, ponekad i superiornijim kršćanskim, zapadnim silama, kao različitom svijetu od njihovog, ali organiziranom, cjelokupnom i kompleksnom. Predstavljanja se odlikuju nerazumijevanjem, nepreciznošću, strahom nakon odlučujucih bitki, ali i strepnjom. Osjeća se prezir, ali i uvažavanje. Kolonijalizam nije još ostvario sve negativnosti i ne smatra se vrijednijim od drugih, kao što će činiti od 19. stoljeća.
Sultan Sulejman, nazvan Veličanstveni, otkriva se pod novom svjetlosti kao suveren administracijske države, čiji napredak omogućava neograničeno rasipanje dobara. Vladar na molitvu petkom navečer vodi cijelu svitu, dostojnu najčuvenijih europskih dvorova, daleko je od bilo kakvog barbarstva za koje je naknadno optuživan. Veleposlanici i putnici koji su posjećivali Sublimirana vrata, svjedočili su o Sulejmanovom dostojanstvu, pristojnosti i prilagodljivosti, različitim od tiranstva koje mu je poslije pripisivano. S Roxelanom, rođenom u Ukrajini, činio je nerazdvojan par, graviran posvuda, što je bila najeksplicitnija potvrda njihove velike i bezgranične ljubavi, daleke od bilo kakvoj brutalnosti.
Ateljei velikog Titiena isto kao i Veroneseovi ostvarili su različite portrete turskog monarha. On je po viđenju slavnih slikara imao dug, pravilan nos, odlučan svijetli pogled, njegovanu bradu i vitku, ali vitalnu pojavu. Roxelane je posjedovala mliječan ten i predivnu svijetlu kosu. Bila je omiljeni model venecijanskih slavnih slikara. Oboje jako poznati, smatrani su “glamouroznim parom” na cijelom Starom kontinetu. Uspjeli su nametnuti legerdani image njihove bračne skladnosti, čija se popularnost brzo širila po cijelom svijetu. Veliki broj Sulejmanovih portreta je odavno skupljen u prinčevskim i kraljevskim kolekcijama. Grofovi od Mantove i Urbina su posjedovali Titienova platna, kao i ona urađena u njegovom ateljeu između 1530. i 1540. godine.
Vrednovanje i uvažavanje
Na nekoliko mjesta briselska izložba podsjeća na tu posebnu povijest vrednovanja i uvažavanja, što je njena bazna namjena. Podvučeno je kako su Luther i njegovi reformisti gledali na Otomansko carstvo s odobravanjem, smatrajući ga dostojanstvenijim od Rimskog. Oko 1520. godine flamanski prosjaci su izjavljivali “Bolje Turci nego papisti”! pa su nosili medalje u obliku kifle, boreći se protiv španjolskih, jako katoličkih trupa.
Manje su začuđujuće alegorije “Slobodnih umjetnosti” Nijemca Hansa Brosamera koji je 1521. godine predstavio Ptolomeja u turskoj nošnji. Ptolomej je živio u Aleksandriji, gdje su orijentalni znanstvenici poput zapadnih, smatrani nasljednicima grčkih.
Postava ističe i kućnu radinost perioda, pa značajno mjesto zauzimaju svile vezene zlatom i srebrom, kao i veliki, raskošni tepisi. U najvećim ratnim vihorima su premještani na mjesta okršaja. Izloženi su i diplomatski darovi koje su paše upućivale poljskim i češkim prinčevima. Najčešće lijepo izrađeni predmeti, znalački odabranog kolorita i nijansi. Turski tepisi su krasili i kovčege mađarskog plemstva, najviše protestanskog. Stavljani su i u radne kabinete rimskih kardinala, ali i u obitavališta lombardskih grofova. Prepoznatljivi na platnima Lorenza Lotta i Hansa Holbeina mlađeg, kao i na slikama iz ateljea Hansa Memlinga, koji je upućivao na njihov kvalitet trgovce iz Brugesa i Brusselsa.
Jedan od njih, Willem Dermoyen, 1533. je godine odlučio uputiti izaslanika u Otomansko carstvo, kako bi pokušao prodati njegove osobne tepihe. Za misiju je odabrao Pietera Coecke van Aelsta, umjetnika maštovite nadarenosti, ali skromnog pregovarača. Nije uspio zainteresirati Sulejmana za belgijske proizvode, pa je putovanje moglo biti zaboravljeno. Međutim izaslanik je putovao preko Makedonije do Konstantinopolja slikajući sve sto je vidio: gradske kostime, nošnje, običaje… Nakon van Aelstove smrti supruga je pronašla djela, pa ih gravirala u drvetu. Trenutno krase cijeli zid briselske postave.
Uspjeh ovog posebnog, etmološko-geografskog dokumenta bio je značajan u Nizozemskoj, pa i cijeloj sjevernoj Europi. Rembrant se osobno, nekoliko desetljeća kasnije, prikazao kao orijentalac. Godine 1631. turska moda se nastavila, između radoznalosti i obožavanja.
Postavka u Bozaru traje do 31 svibnja.
Džana Mujadžić
