Riječki nadbiskup Mate Uzinić osvrnuo se na razorne požare koji su pogodili Dalmaciju, a posebno područje Omiša s kojim je i osobno povezan. U svojoj emotivnoj poruci pozvao je na solidarnost i pomoć, ističući kako se upravo u takvim trenucima vjera pokazuje na djelu.
Usred katastrofalnih požara koji su posljednjih dana poharali Dalmaciju, riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić objavio je na društvenim mrežama razmišljanja na temu aktualnih događanja, poslavši snažnu poruku podrške i suosjećanja svima pogođenima. Njegova objava dolazi u trenutku dok se vatrogasci i ostale službe bore s vatrenom stihijom koja je progutala stotine hektara raslinja i ugrozila domove.
“Danas posebno mislim na ljude pogođene velikim požarom na omiškom području: na ozlijeđene, na one koji su morali napustiti svoje domove, na sve koji su pretrpjeli štetu i koji sa zebnjom gledaju što im donose dani pred njima”, započeo je nadbiskup.
Osobna pogođenost i molitva za stradale
U nastavku objave, nadbiskup Uzinić otkrio je i osobnu povezanost s omiškim krajem, što cijeloj situaciji za njega daje dodatnu težinu. Njegove riječi odražavaju duboku empatiju, ali i poziv na konkretno djelovanje koje nadilazi samu molitvu.
“Ono što se ovih dana događa na omiškom području posebno me dotiče jer tom gradu administrativno pripada i moje rodno mjesto, a i sam sam ondje dvije godine pastoralno djelovao kao župni vikar. U molitvi sam sa svima pogođenima, a vatrogascima, vojnicima, policajcima, medicinskom osoblju i svima drugima koji nesebično pomažu izražavam duboku zahvalnost i podršku, uz podsjetnik svima nama da je vjera koja ‘dobiva tijelo’ ona vjera koja kreće ususret čovjeku kojemu je potrebna pomoć”, poručio je Uzinić.
Marijino Uznesenje kao poruka nade
U svojoj poruci Uzinić se osvrnuo i na značenje svetkovine Velike Gospe. Podsjetio je da Uznesenje Blažene Djevice Marije ne govori samo o Marijinoj prošlosti, nego i o budućnosti svakog čovjeka. Marijino uznesenje, istaknuo je, pokazuje ono što je Kristovim uskrsnućem obećano Crkvi i svakome vjerniku. Ono što je za Mariju već ostvarena stvarnost, za čovjeka je još obećanje.
„Marijina proslavljena sadašnjost naša je budućnost“, poručuje Uzinić, naglašavajući kako upravo ta nada oblikuje i način na koji živimo sadašnjost.
Prema njegovim riječima, čovjek nije pozvan ostati zarobljen u prošlosti niti pasivno čekati budućnost. Prošlost ne može promijeniti, ali iz nje može učiti, dok budućnost još ne posjeduje. Ono što mu je povjereno jest sadašnjost – trenutak u kojem može djelovati i biti uz druge.
Svoju je poruku zaključio snažnom teološkom mišlju, koja ujedno predstavlja i poziv svim ljudima dobre volje. “Jer kada na tuđu nevolju ne ostanemo ravnodušni, nego dopustimo da nas pokrene na blizinu, solidarnost i pomoć, tad Božja riječ postaje život.”
