Mladi vaterpolist riječkog Primorja EB bio je dio zlatne U16 reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu, pred domaćom publikom, pokorila svijet. U dramatičnom finalu pala je Španjolska, a Bartol za Teklić.hr otkriva kako je izgledao naporan, ali trijumfalan put do trona.
Hrvatska je ponovno na krovu svijeta. U bazenu na zagrebačkoj Mladosti, pred ispunjenim tribinama, ispisana je nova, zlatna stranica povijesti hrvatskog vaterpola. Mlada U16 reprezentacija postala je svjetski prvak, a u tom povijesnom uspjehu snažan pečat ostavio je i riječki vaterpolo. Boje Hrvatske branio je, i na kraju obranio, Bartol Smoje, talentirani igrač Primorja Erste Bank, koji se u Rijeku vratio s najsjajnijim odličjem oko vrata. Trijumf nad Španjolskom u finalu bio je kruna besprijekornog turnira i potvrda da se za budućnost ovog sporta ne trebamo brinuti.
Finale je ponudilo sve što vrhunski sport nosi – neizvjesnost, preokrete i na kraju, erupciju oduševljenja. Utakmica protiv Španjolaca bila je napeta od prvog sučevog zvižduka. Gotovo do samog kraja rezultat je bio u potpunom egalu. Nakon prve četvrtine bilo je 1:1, na poluvremenu 4:4, a u odlučujućih osam minuta ušlo se s rezultatom 6:6. Španjolci su tada čak i poveli sa 7:6, unoseći nemir među domaće navijače. No, tada su mlade Barakude, vođene izbornikom Brunom Sabionijem, pokazale mentalnu snagu i karakter pobjednika. Fantastičnom serijom od četiri uzastopna pogotka slomile su otpor suparnika i postavile konačnih 10:7 za veliko slavlje.
‘Postali smo jedna velika obitelj’
Iza blještavila zlatne medalje stoje tjedni napornog rada, znoja i discipline. Sam Bartol Smoje, još uvijek pod dojmom golemog uspjeha, otkrio nam je kako je izgledao put do trona.
„Osjećaj je neopisiv, trebat će nam još neko vrijeme da se dojmovi u potpunosti slegnu. Ovako nešto iskusiti sa samo 16 godina je velika stvar, veliki uspjeh za hrvatski vaterpolo, za mene, za ekipu i Hrvatsku!“, započinje mladi Riječanin.
Pripreme su, kaže, bile ključne. Trajale su točno 42 dana, a svaki dan bio je ispunjen intenzivnim i zahtjevnim treninzima. „Pripreme su bile teške, ali su nas upravo zbog toga dovele do ovako posebnog rezultata, do zlata. U tih 42 dana postali smo jedna velika obitelj“, prisjeća se Bartol. Ciklus je započeo u Bjelovaru, nakon čega je uslijedio put u Rim na sparing utakmice s Talijanima. Posljednja provjera bio je jaki turnir u Varaždinu, gdje su snage odmjerili s reprezentacijama SAD-a, Rusije i Srbije, što je bila sjajna uvertira za ono što ih čeka u Zagrebu.
Nepobjedivi na putu do finala
Na samom Svjetskom prvenstvu Hrvatska je djelovala moćno. Turnir su otvorili dominantnim pobjedama u skupini, redom su padali Gruzija (20:4), Australija (15:7), Malta (16:5) i Nizozemska (15:7). U četvrtfinalu su s uvjerljivih 15:3 nadigrali Egipat, a onda je uslijedio najteži ispit do finala – vaterpolski klasik protiv Srbije u polufinalu. U toj utakmici pokazali su karakter i u dramatičnoj završnici slavili s 12:11.
„Nakon Egipta uslijedilo je polufinale koje smo igrali sa Srbijom, odličan suparnik, moram priznati“, kaže Smoje, potvrđujući težinu te pobjede koja ih je odvela u borbu za zlato. A tamo, u finalu protiv Španjolske, dogodio se trenutak za pamćenje. „Zahtjevna i prije svega bitna utakmica, borba za zlato. I kao što svi kažu, snovi se stvarno ostvaruju. Zlato je u našim rukama, u rukama Hrvatske“, zaključuje presretni Bartol.
