Nakon gotovo četrdeset godina karijere, legendarni meteorolog Ivan Novak oprostio se od slušatelja u emotivnom intervjuu na Radio Rijeci. U razgovoru otkrio je zašto je posao prognostičara iznimno stresan, prisjetio se svojih početaka davne 1989. i poručio što je, osim znanja, ključno za uspjeh u toj znanosti.
Glas Ivana Novaka desetljećima je bio sinonim za vremensku prognozu u Primorsko-goranskoj županiji. Njegova javljanja u eter Radio Rijeke bila su više od suhoparnih podataka o buri, jugu i kiši; bila su znanje, mjera, sigurnost i ona fina, nenametljiva duhovitost kojoj su slušatelji vjerovali. Iako mladolikog izgleda, kako je primijetila i voditeljica Iva Pavletić Crnić, došlo je vrijeme za mirovinu, a tim je povodom Novak gostovao u emisiji i podijelio priču o svojoj bogatoj karijeri.
‘Mladi prognostičar prvih pet godina ne smije samostalno davati prognozu’
Iako su ga slušatelji doživljavali kao smirenu i staloženu osobu, Novak je otkrio drugu stranu medalje. Posao meteorologa prognostičara opisao je kao “vrlo, vrlo stresan”.
“U kratkom vremenu ujutro morate prikupiti i obraditi ogromnu količinu informacija, pretvoriti ih u razumljive riječi i izgovoriti na način da vam ljudi vjeruju. Naravno, uvijek postoje greške i to je dodatni stres. Meteorolog mora cijeli život naučiti živjeti sa svojim greškama i doslovce, kada izađe van, suočiti se s tom situacijom”, objasnio je.
Naglasio je koliko je u tom poslu važno samopouzdanje, koje se lako može izgubiti. “Još iz vremena fakulteta govorili su nam da mladi prognostičar prvih pet godina ne smije samostalno davati prognozu, upravo zato da ne izgubi ono malo samopouzdanja koje ima. Jednom kad ga izgubite, teško ga je vratiti”, prisjetio se Novak, dodajući kako je mentorirao tri mlada meteorologa koji danas nastavljaju tradiciju javljanja u riječki eter.
Znanost iza oblaka: ‘Mi smo prvenstveno fizičari’
Novak je, kao školovani fizičar, demistificirao popularnu predodžbu o svom poslu, ističući kako se ne radi samo o gledanju karata, već o dubokom razumijevanju fizike atmosfere.
“Mlađim kolegama sam uvijek naglašavao da smo mi prvenstveno fizičari i da uvijek treba poznavati fiziku procesa kako biste mogli procijeniti ima li nešto fizikalne osnove i logike”, rekao je. To je ilustrirao primjerom tlaka zraka, koji se često pojednostavljeno objašnjava kao “težina stupca zraka koji nas pritišće”.
“Prava istina je da je tlak zraka posljedica gibanja čestica zraka koje udaraju u neku plohu. U zamišljenoj kocki, čestice se stalno gibaju i udaraju u sve plohe, a taj udarac je sila tlaka. Zato je tlak jednak sa svih strana – gore, dolje, lijevo, desno. To je gibanje čestica, a ne težina”, pojasnio je, naglašavajući važnost razumijevanja 3D slike atmosfere umjesto gledanja plošnih karata na aplikacijama.
Teže je danas nego prije 40 godina
Iako se čini da je moderna tehnologija olakšala posao, Novak tvrdi suprotno. “Rekao bih da je danas meteorolozima čak teže. Nekad je bilo manje materijala i modela, ali su i očekivanja bila manja. Danas je dostupno obilje informacija, portala i modela, pa su i očekivanja ljudi puno veća. Kako se prognoza poboljšavala, tako je rastao i pritisak”, smatra Novak.
Počeci uz telefaks i trema pred mikrofonom
Svoje prvo javljanje u eter imao je u travnju 1989. godine, a uvjeti su bili bitno drugačiji. “Tresao sam se kao list na buri”, priznao je. U to vrijeme nije bilo interneta ni modernih alata.
“Sve je krenulo kada je Radio Rijeka dobila prvi telefaks uređaj. Kolege iz Splita slali su nam bilten s kartom prognoze. Ja sam dolazio na radio po taj jedan list papira i to mi je bio materijal s kojim sam počeo”, prisjetio se. Godinama su on i kolege radili na tome da stvore ležerniji, ali i dalje stručan pristup, drugačiji od tadašnjih strogih meteoroloških izvještaja, što su slušatelji prepoznali i zavoljeli.
‘Nikada se nisam smatrao duhovitom osobom’
Mnogi ga pamte po duhovitosti, no on za sebe kaže da je samozatajan tip za “laboratorij i institut” te da se nikada nije smatrao duhovitom osobom. “To je sve bio trenutak inspiracije, spontanost. Javljanje na radio je kod mene uvijek bila improvizacija. Postojao je kostur onoga što se mora reći, a sve ostalo je ovisilo o situaciji i voditelju. To je jednostavno ispalo da sam to ja.”
Nakon desetljeća provedenih u eteru, Novak se povlači u mirniji život, bez stresa i rokova. Planovi su mu jednostavni – odmor, radovi oko kuće i vrijeme provedeno s obitelji. Ipak, za kraj je pripremio posebnu, dirljivu odjavu, inspiriranu vestern romanima: “Došao je tiho, a otišao je još tiše. Sasvim u neskladu s današnjim vremenom, ali sasvim u skladu sa mnom.” Poruka je to koja savršeno opisuje čovjeka čiji je glas ostavio neizbrisiv trag u domovima tisuća slušatelja.
