Riječku predstavu Neve Rošić na drugoj večeri Međunarodnog festivala malih scena publika nagradila visokom ocjenom

308

27. Međunarodni festival malih scena drugog je dana publiku oduševio predstavom “Enigmatske varijacije” Talijanske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, u režiji Neve Rošić.

Dugogodišnja novinarka Novog lista Svjetlana Hribar na društvenim je mrežama podijelila dojmove:

“MFMS – drugi dan

Davno su prošla vremena u kojima su riječke predstave osvajale nagrade na Međunarodnom festivalu malih scena. Većini vijernih kazališnih gledatelja odmah će u sjećanje doći dva naslova u produkciji nesvakidašnje uspješnog HKD Teatra – „Čekajući Godota“ i „Ćelava pjevačica“ – obje u režiji Laryja Zappije.
I drugi su naslovi ovog kazališta bili uspješni, nagrađivani, bez obzira radilo se o novim tekstovima ili klasici na nov način, ali spomenute su dvije prestave osvojile brojne nagrade stručnog žirija i što je još važnije – nagrade festivalske publike.

Na ovogodišnjem, 27-om Međunarodnom festivalu malih scena, pojavila se ponovo jedna riječka predstava koju je publika ocijenila s 4.68 i tako joj osigurala sam vrh a možda i nagradu publike.
Radi se o „Enigmatskim varijacijama“ Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, u režiji Neve Rošić, a u izvedbi glumačkog dvojca Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano.
Neva Rošić, Riječanka s velikom glumačkom i pedagoškom karijerom u Zagrebu, posljednjih godina vratila se Rijeci, a ova je predstava rezultat njena poznanstva s dvojicom glumaca koje je smatrala idealnima za podjelu u „Enigmatskim varijacijama“.
Radi se o tekstu kojeg je režirala u Zagrebu kada se tek pojavio na europskim pozornicama, ali je široj publici ostao gotovo nepoznat. Sada ga je poželjela „prebaciti“ na talijanski jezik, upravo zbog melodioznosti i tempa koje nosi talijanska rečenica.
Činjenica da u Talijanskoj drami već godinama radi izvrsni glumac Mirko Soldano, a odskora i Aleksandar Cvjetković, koji je godinama živio, igrao i snimao u Italiji, otvorila je mogućnost realizaciji ove sjajne duodrame, Belgijanca Eric-Emmanuela Schmitta.
Neva Rošić imala je pravo što se tiče transponiranja u talijanski jezik – radi se o slapovima riječi koje treba izgovarati s lakoćom, što ovaj jezik podrazumijeva, a baš ta okolnost približila nam je i karaktere drame.
Naime, originalno, radnja se događa na jednom od otoka u Sjevernom moru, gdje se po šest mjeseci izmjenjuju dan i noć. U tekstu se govori o namjernoj izolaciji u koju se povukao poznati pisac, ali jezik i mediteranski temperament koji probija iz igre dvojice glumaca, čini nam njihove probleme bliskima, i našima.
Naravno da nije stvar dominantno u jeziku – predstava progovara o ljubavi, bolesti, smrti, odanosti i prijateljstvu, ali u prvom redu o strahu od gubitka svega toga.
Visoka ocjena svjedoči da je riječka publika osjetila draž kombinacije izvrsnog teksta, sjajne glume i diskretne režije u kojoj dominira posvećenost glumačkom umijeću. Sve unatoč teškim uvjetima za gledanje: malo gledalište Dram(m)a centra Zajc na Delti, vruća i zagušljiva atmosfera pod niskim stropom…”

Screenshot_2022-05-05-16-35-17-650_com.facebook.katana

Foto izvor: Svjetlana Hribar FB

Komentari