27. Međunarodni festival malih scena drugog je dana publiku oduševio predstavom “Enigmatske varijacije” Talijanske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, u režiji Neve Rošić.
Dugogodišnja novinarka Novog lista Svjetlana Hribar na društvenim je mrežama podijelila dojmove:
“MFMS – drugi dan
Davno su prošla vremena u kojima su riječke predstave osvajale nagrade na Međunarodnom festivalu malih scena. Većini vijernih kazališnih gledatelja odmah će u sjećanje doći dva naslova u produkciji nesvakidašnje uspješnog HKD Teatra – „Čekajući Godota“ i „Ćelava pjevačica“ – obje u režiji Laryja Zappije.
I drugi su naslovi ovog kazališta bili uspješni, nagrađivani, bez obzira radilo se o novim tekstovima ili klasici na nov način, ali spomenute su dvije prestave osvojile brojne nagrade stručnog žirija i što je još važnije – nagrade festivalske publike.
Na ovogodišnjem, 27-om Međunarodnom festivalu malih scena, pojavila se ponovo jedna riječka predstava koju je publika ocijenila s 4.68 i tako joj osigurala sam vrh a možda i nagradu publike.
Radi se o „Enigmatskim varijacijama“ Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, u režiji Neve Rošić, a u izvedbi glumačkog dvojca Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano.
Neva Rošić, Riječanka s velikom glumačkom i pedagoškom karijerom u Zagrebu, posljednjih godina vratila se Rijeci, a ova je predstava rezultat njena poznanstva s dvojicom glumaca koje je smatrala idealnima za podjelu u „Enigmatskim varijacijama“.
Radi se o tekstu kojeg je režirala u Zagrebu kada se tek pojavio na europskim pozornicama, ali je široj publici ostao gotovo nepoznat. Sada ga je poželjela „prebaciti“ na talijanski jezik, upravo zbog melodioznosti i tempa koje nosi talijanska rečenica.
Činjenica da u Talijanskoj drami već godinama radi izvrsni glumac Mirko Soldano, a odskora i Aleksandar Cvjetković, koji je godinama živio, igrao i snimao u Italiji, otvorila je mogućnost realizaciji ove sjajne duodrame, Belgijanca Eric-Emmanuela Schmitta.
Neva Rošić imala je pravo što se tiče transponiranja u talijanski jezik – radi se o slapovima riječi koje treba izgovarati s lakoćom, što ovaj jezik podrazumijeva, a baš ta okolnost približila nam je i karaktere drame.
Naime, originalno, radnja se događa na jednom od otoka u Sjevernom moru, gdje se po šest mjeseci izmjenjuju dan i noć. U tekstu se govori o namjernoj izolaciji u koju se povukao poznati pisac, ali jezik i mediteranski temperament koji probija iz igre dvojice glumaca, čini nam njihove probleme bliskima, i našima.
Naravno da nije stvar dominantno u jeziku – predstava progovara o ljubavi, bolesti, smrti, odanosti i prijateljstvu, ali u prvom redu o strahu od gubitka svega toga.
Visoka ocjena svjedoči da je riječka publika osjetila draž kombinacije izvrsnog teksta, sjajne glume i diskretne režije u kojoj dominira posvećenost glumačkom umijeću. Sve unatoč teškim uvjetima za gledanje: malo gledalište Dram(m)a centra Zajc na Delti, vruća i zagušljiva atmosfera pod niskim stropom…”
Foto izvor: Svjetlana Hribar FB
Komentari