Jedino službeno ronilačko natjecanje koje se odvija ispod leda, na sibirskom jezeru Bajkal, opet je bilo poprište hrvatskog uspjeha. Vitomir Maričić, Petar Klovar i Sanda Delija, članovi hrvatske ronilačke reprezentacije, drugi su put zaredom preuzeli izazov hladnog Sibira — i drugi put zaredom donijeli kući rekorde.
Ekstremni uvjeti, još bolji rezultati
Ako je prošlogodišnja ekspedicija bila zahtjevna, ova je bila još teža. Temperatura vode zadržala se na stabilnom jednom stupnju iznad nule, no vanjska je temperatura padala i do -25 stupnjeva Celzija, a u kombinaciji s vjetrom, to je za sportaše značilo doslovno borbu sa svakim dijelom opreme.
„Moraš držati usne suhima jer se zalede i ne možeš zadržati zrak, moraš paziti što diraš jer se lako zalijepiš za sve i rasparaš odijelo. Štipaljka za nos se zaledi i ne može se skinuti”, opisuje Maričić uvjete koji su mnogima teško i zamislivi. Čak su se i sponke sigurnosnih dijelova opreme morale čuvati u vodi kako se ne bi raspale od hladnoće. „Zrak je tako suh da većini nos stalno krvari”, dodaje.
Rekordi na dubini
Unatoč svemu, pod ledom su se naši sportaši osjećali gotovo kao kod kuće. Sanda Delija zaronila je 57 metara u disciplini FIMi, poboljšavši vlastiti rekord iz prošle godine. Klovar i Maričić u istoj su disciplini postavili muški rekord zaronom na 66 metara, pri čemu je Maričić nadmašio i vlastito prethodno postignuće. Pokušaj na 70 metara nije uspio ovaj put, ali sam doseg govori o razini na kojoj hrvatska reprezentacija operira.
Klovar je bio uspješan i u disciplini CWTi, gdje je perajama dostigao dubinu od 75 metara, rezultat koji bi u disciplini CWTBi predstavljao novi rekord. Budući da je nastupio u CWTi kategoriji, rekord formalno nije ušao u knjige, no sama činjenica dovoljno govori o formi u kojoj se ronilac nalazi.
Prvo iskustvo pod ledom
Za Klovara je ovo bila ujedno i krstionica podledenog ronjenja, što je posebna vrsta ronilačkog iskustva.
„Ronjenje je puno kompleksnije zbog opreme i načina pripreme. Nema opuštanja ili zagrijavanja, a cilj je što manje se pothladiti prije zarona i presvući se što brže. Bez grijanih šatora to ne bi bilo moguće”, objašnjava Klovar, koji je unatoč prvom iskustvu u takvim uvjetima odmah vidio i potencijal: „Svakako vidim potencijal u ovakvim pripremama, ali pravi posao tek čeka u ovoj sezoni.”
Maričić pak ističe i paradoksalnu privlačnost ronjenja ispod leda: „Kad se jednom krene, zapravo je fora. Termoklin je obrnut pa s površinskih jednog stupnja dođete u 3-4 stupnja s dubinom, što otežava opuštanje i kompenzaciju, ali taj dio izazova je fora i vjerujem da je pozitivan za razvoj te vještine.”
Sa Sibira na Filipine
Bez puno odmora, ekipa je iz sjevernog Sibira odmah otputovala na Filipine, gdje već teku pripreme za prvo natjecanje sezone — Depth Quest. Tamo su, najavljuju, ponovo na redu rekordi. Ako je sibirska ekspedicija ikakav pokazatelj forme, za nešto više od mjesec dana moglo bi biti novih razloga za slavlje.
