45-godišnji Nenad Šarić iz Splita samohrani je otac dva dječaka s Downovim sindromom. Sinove mora voziti na vježbe i terapije, a banka mu nije odobrila kredit za kupnju automobila. Zbog toga, pomoć je potražio na društvenim mrežama.
“Dobra večer. Postoji li netko u Splitu ili u državi da mi pomogne na bilo koji način da dobijem kredit, da kupim auto, da mi posudi novac koji bih vraćao na rate svaki mjesec?Napravimo ugovor kod javnog bilježnika. Stvar je u tome da sam totalno u mogućnosti plaćati ratu ili vraćati iznos od tisuću kuna svaki mjesec. Ne znam više što da radim, auto mi je toliko potrebno da mogu reći da mi je potrebnije od zraka koji dišem. Ne mogu voditi djecu na terapije, ne mogu fizički stići s jednog kraja grada na drugi. Jednostavno ne mogu jer su im terapije tako da je jedan na jednom kraju grada, a drugi na drugom kraju grada. Djeca su mi uskraćena za ono što im je potrebno. Svjestan sam da zadnjih dana možda malo i pilam, ali sve sam spreman napraviti da omogućim djeci ono što im je potrebno. Baš sve. Ne mogu jednostavno vjerovati da ne postoji niti jedan način da mi, roditelji sa statusom roditelj-njegovatelj, ne možemo dobiti apsolutno ništa. Neću odustati niti malo, ali isto tako se baš i ne nadam previše da ću nešto uspjeti, ali ne smijem odustati i neću odustati jer oni su meni sve na svijetu. Moj život i smisao moga života. Srce mi doslovno puca od tuge da smo mi roditelji toliko uskraćeni za sve. Ima ljudi koji će imati zlobne komentare na moje objave pa takve ljude onda molim ako im se to ne sviđa da onda i ne čitaju. Ne tražim Ferrari”, napisao je ovaj otac na društvenim mrežama.
Index.hr sada je izvijestio kako se javio dobročinitelj s kojim je dogovorio kupnju automobila.
“Kredit ne mogu dobiti jer su mi primanja zaštićena i po zakonu banka ne može napraviti ovrhu u slučaju da ja ne plaćam rate na vrijeme. Svakodnevica mi je takva da ujutro u 8 sati vodim Karla u školu, vraćam se doma, onda se probudi Luka, dam mu jesti i onda ga vodim na terapije i čekam dok završe. Za to vrijeme odem uvijek nešto obaviti. Nakon završetka terapije idemo kući pa nakon toga idemo po Karla u školu. Vratimo se kući, napravim za njih ručak, kada ručaju, onda ja i Karlo vodimo Luku u vrtić, a ja i Karlo opet odemo nešto obaviti ili ga odvedem u park na igru… Nakon što odemo po Luku u vrtić, vraćamo se kući, onda nešto pojedu, nakon toga nekada opet izađemo još malo vani sva trojica, vratimo se kući, Karlo i Luka večeraju i onda na spavanje oko 22 sata. Tek tada počinje moj dan, navečer u 22 sata, obavim osnovne stvari, tuširanje i ostalo i onda idem i ja na spavanje, a sutra opet ispočetka. I tako iz dana u dan, osim vikendom. 24 sata sam s njima, ne mogu ništa sami, za sve trebaju moju pomoć”, rekao je Nenad Šarić za Index.
L.B.
