Đorđe Mišić u niškom naselju u Srbiji podignuo je brvnaru koja služi kao „Sigurna kuća za psihički maltretirane muževe i ostale“. To je zapravo sklonište za maltretirane muškarce i one muškarce na koje su žene podigle ruke. Đorđe Mišić kaže kako do sada nitko nije obratio pažnju na muškarce koji proživljavaju nasilje jer se stereotipno smatra da su obično muškarci nasilnici. Kazao je kako je kroz njegovu sigurnu kuću prošlo 15-ak muškaraca, a svaki se tamo našao bježeći od svoje žene. Tvrdi kako su se „žene osilile jer su mnogi muškarci ostali bez posla pa su u vlastitoj kući postali suvišni“.
U skloništu svaki muškarac ima svoj radni zadatak unatoč tome što žive u veoma teškim uvjetima – bez struje i vode. U skloništu se nalazi i Saša Nikolić, koji odlazi kući samo zbog djece. Njegov zadatak u sigurnoj kući je kuhanje, a za žene kaže: „Postoje dvije vrste žena u životu: žene koje puno pričaju i koje ne prestaju. Od potonjeg se može poludjeti.“
