Dan kad je strah dobio zvuk, humanost sliku, a pohlepa ime i prezime

47
Izvor: Screenshot FB

Prošlo je točno godinu dana od stravičnog potresa koji je odnio živote i teško oštetio Sisačko-moslavačku županiju. U 12:19 sati potres magnitude 6,2 po Richteru s epicentrom kod Petrinje promijenio je stanovnicima ovog područja život. Bio je to jedan od najjačih potresa u Hrvatskoj od 1909. godine.

Potres se osjetio diljem Hrvatske i u nekoliko okolnih zemalja, a prethodilo mu je nekoliko jačih potresa 28. prosinca magnitude 5.0, 4.7 i 4.1 po Richteru. Više od tisuću ljudi izgubilo je svoje domove, a u potresu je poginulo i 7 osoba među kojima i 13-godišnja djevojčica.

Dirljivo pismo povodom ovog dana napisala je D.B. iz Siska, a njezin tekst prenosimo u nastavku:

“Sretan nam 29.12.

Dan kad je strah dobio zvuk, humanost sliku, a pohlepa ime i prezime.
Potresa se više ne bojimo.Dođu i prođu.Više ih ne brojimo.Naprosto ih je bilo dovoljno da se pomirimo s činjenicom da će potresa biti sve dok Zemlja luta po Svemiru.Mi smo ionako tu samo u prolazu.
Ali zvuk…taj prokleti zvuk će nam svima ostati zapisan u svakoj pori, u svakom udahu i u svakom otkucaju srca.Kompilacija tupe tutnjave, vriska šume, lom stakla, prasak cigle i jauk majke koja djeteta više nema nam postaje i ostaje doživotni soundrack.
Taj film se zove život, a život ima dobre dane, loše dane i ono nešto između.
Ovo treće ćemo razumjeti samo mi.Dok se mediji bave krucijalnim temama poput je li ispravno Banija ili Banovina, mi znamo da nas ne određuje ime nego toplina, ludost i najodvratniji crni humor.
Samo kod nas se u trenutku potresa prvo hvataju djeca, a potom boca rakije.Kakav mobitel, kakvi dokumenti…S rakijom su izletjeli i oni kojima je do potresa služila samo za pranje prozora.
Mislim da ju taj dan nisu konzumirala samo djeca mlađa od deset godina, a i to je upitno.
Taman kad smo obrisali prašinu iz očiju, dok tlo pod nama još drhti, jedan za drugim nižu se prizori od kojih ti srce preraste tijelo.
Rijeke ljudi, auta, kamiona…
Ako postoji antibiotik za rane na duši, tijelu, zidovima i srušenim snovima onda je to ta slika humanosti.I ne, nije do hrane, građevinskog materijala ili čokolade za djecu.Do njih je.Do ljudi.Do srca.
Lako za cigle dok je ljudi koji prvo srce daju, a tek potom ruku pomoći – pomislismo naivno, mi idioti , opijeni dedinom rakijom i humanošću nepoznatih ljudi.
Idioti, da.Danas smo svjesni da je ta humanost ostala samo slika i vječna zahvalnost nepoznatim ljudima, jer je pohlepa ljudi s imenom i prezimenom odigrala bolji potez.
Šah-mat idioti!
Uslikali smo se kraj vaših ruševina i kupili smo kravu babi iz Šaša.Obećali smo bajkovite dvorce, kućice u cvijeću, šarene parkove, radna mjesta i nasmijanog jednoroga.Dobili smo glasove.Hvala na pažnji i doviđenja.
Ustaše, partizani i đesbiodevesprve čekaju.Prioriteti se moraju znati.
Sutra je 30.12.
Dan kad nitko ni za Baniju ni Banovinu pitati neće.
Prije godinu dana, navečer na razvučenom kauču u ljetnoj kuhinji, kraj djece koja su konačno zaspala jedna budala je napisala:
“Ne pišite da je moj grad nestao.Nije i neće.
Pišite da ćemo sagraditi nove zidove, škole i parkove.
Pišite da u Sisku i Petrinji žive ljudi s velikim srcem i još većim mudima.
Pišite da će rijeke oprati sve suze.
Pišite da će inat nacrtati osmjeh.
Pišite da će sve biti dobro.”
Danas mi je žao.
Danas bi im rekla da ni slova o nama ne pišu.Neka nas ostave na miru.Hvala, sami ćemo.Dok je nas, inata i dedine rakije sve će biti dobro.I na Baniji i Banovini.”
Snimka zaslona 2021-12-29 123311
Izvor: Screenshot Facebook

Danas, godinu dana kasnije, ljudi i dalje žive u kontejnerima te nemaju pristup vodi, struji, grijanju. Obećana obnova još nije niti krenula. Upravo iz ovog razloga, Plenković i državni vrh koji je na godišnjicu stravičnog potresa posjetio Banovinu, izviždan je.

Plenković je danas kazao kako se u obnovi puno napravilo. “Čuli smo danas cjelovito izvješće potpredsjednika Medveda, župana, gradonačelnice, ministara i državnih tajnika, svih koji su maksimalno angažirani, i mogli smo primijetiti da nema segmenta u kojem nisu poduzete aktivnosti koje bi pomogle funkcioniranju života na Banovini. Svi oni koji više nisu mogli u svoje kuće dobili su alternativni smještaj, bilo u mobilne kućice ili kontejnere ili su imali alternativni smještaj u objekte koji postoje u Topuskom ili ovdje, u prvim trenucima, u vojarni”, rekao je Plenković.

Milanović je s druge strane rekao: “Prošlo je godinu dana, puno toga je trebalo biti dovršeno. HEP je napravio dosta, ali dosta novca se potrošilo a malo toga se vidi. Stvar organizacije. Tomo Medved ovdje provodi dane, ali nema pravi utjecaj jer ne odlučuje u ključnim stvarima. Nema opravdanja da neka kuća nakon godinu dana nije započelo ništa. Najgora stvar koju sam vidio je slučaj one zgrade u Sisku, velika zgrada, koju treba srušiti. Prošlo je godinu dana, to je 500 ljudi. Niti im tko šta javlja niti ih itko išta pita. To ne može grad, to mora država. Zakoni se mijenjaju prema potrebi. Selo Bjelaja u Majskoj Poljani – ništa. Čovjek ne može početi graditi, a osigurali su mu donacije preko Rotary kluba. Nema opravdanja za to. Ja sam siguran da bi se netko rado i poslikao, ali ne možeš se slikat pored kablova. Ljudi nemaju sanitarnih čvorova. Izgovori su smrt u politici. U javnim nabavama se krade za prste polizati, a ovdje se izvlače na javne nabave. Ljudi se bore s nekakvim dozvolama u zaseoku kao da grade na Times Squareu u New Yorku. Novaca ima, nikad više novaca nije bilo i to novaca iz donacija, to nije rezultat rada vlade, to su EU novci koji nisu potrošeni. Siguran sam da bi sad Plenković rado paradirao na bijelom konju pokraj dovršenih stvari, ali novcem se mora pametno upravljati. Loša organizacija. Vidim da se danas održava neki koncert. Što je to, proslava potresa ili obilježavanje obljetnice? Ovo je grad, ovo nije selo. Mora biti fleksibilnosti. Zakoni se mogu mijenjati brzo. Mijenjajte zakone brzo, kao u Gunji. To je bio manji primjer upravljanja humanitarnom krizom. Imate stotine obitelji koje nemaju gdje živjeti”, rekao je, a prenosi Index.

L.B.

Komentari