Palazzo Ploech djeluje od 2010. godine u sastavu: Niko Cvjetković (bas), Danijel Družeta (vokal), Damir Petrović- Peki (gitara), Srđan Badurina- Srki (gitara) i G.K. Zec (bubnjevi). Debitirali su u kolovozu 2010. godine nastupom na Eko Rock Festivalu u Omišlju, čemu je uslijedilo sudjelovanje na raznim festivalima i humanitarnim koncertima kao i samostalni koncerti.
Tijekom ljeta 2011. promovirali su u svoj prvi single, pjesmu “Siguran ne”, te duet s izvrsnom pjevačicom Lelom Kaplowitz “Smijeh” (2012.), a uslijedile su pjesme “Jahač magle (Sve se zna)” (2013.) i “Revolucija” (2014.). Nakon četiri godine postojanja i četiri objavljena singla, Palazzo je izdao svoj album prvijenac naslovljen “8 ljubavnih i jedna ne”. Album je snimljen u riječkom studiju GIS, produkciju potpisuju Matej Zec i Palazzo Ploech, a izdavač je londonska izdavačka kuća Scorpion Records ltd.
Bend je odabrao ovaj datum za promociju upravo stoga što je to uoči 8. ožujka, Dana žena, a album je posvećen ljubavi i ženama. Zanimljivost je i samo ime benda, Palazzo Ploech, preuzeto od neobarokne palače u Rijeci, u kojoj band od samih početaka održava probe.
Palača obitelji Ploech nalazi se na vrhu Trga Žabica u Rijeci. Izgrađena je 1888. po projektu Giacoma Zammattija, Ferstlova učenika, koji je u Rijeku iz Beča prenio arhitekturu srednjoeuropskog visokog historicizma. Doseljeni Austrijanac Annibale Ploech, po struci mehaničar, usavršio je proizvodnju torpeda, tada modernog ubojitog oružja za koje je prototip izradio Riječanin kapetan G. Luppis. U Tehničkom poduzeću “Silurificio” Luppisovu ideju je oživotvorio Englez Robert Whitehead, potpomognut od riječkog gradonačelnika G. Ciotte. Annibale Ploech u tom se poduzeću afirmirao, postao dioničar, a kada su Engleska, Francuska i Italija počele proizvoditi torpeda on se silno obogatio, pa je uložio kapital u novogradnje. Od svih nekretnina, najreprezentativnija je palača na Žabici, koju je izabrao za svoj obiteljski dom.
