Nalaz stručnog vještačenja potvrdio je ono od čega se strahovalo: golema količina ilegalno odloženog otpada u Gospiću zagadila je podzemne vode "vječnim kemikalijama". Dok USKOK istražuje lanac odgovornosti koji seže do županijskih ureda, afera je prerasla u prvorazrednu političku krizu, s premijerom koji oporbu optužuje za širenje panike.
Nakon mjeseci nagađanja i strahova, činjenice su napokon izišle na vidjelo i teže su od mnogih pretpostavki. Stručno vještačenje Geotehničkog fakulteta, provedeno za potrebe USKOK-a, potvrdilo je da se na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću nalazi približno 37.000 tona ilegalno odloženog otpada. No, nije riječ samo o količini. Analize su otkrile ozbiljno kemijsko opterećenje tla s izrazito visokim koncentracijama teških metala poput bakra i olova, a dio materijala pokazao je i svojstvo ekotoksičnosti.
Najalarmantniji podatak ipak se krio ispod zemlje. Dopunskim vještačenjem utvrđeno je da je otpad već počeo ispuštati opasne tvari u okoliš. U podzemnim vodama, nizvodno od odlagališta, pronađeni su PFAS spojevi, poznati kao “vječne kemikalije” zbog svoje iznimne otpornosti na razgradnju. U jednoj od mjernih bušotina izmjerena koncentracija od 200,5 nanograma po litri dvostruko je veća od referentne vrijednosti za pitku vodu. Iako vještaci naglašavaju kako nema dokaza da je javni vodoopskrbni sustav Gospića zagađen, zaključak je nedvosmislen: odlagalište je vrlo vjerojatan izvor migracije opasnih spojeva u podzemni vodonosnik.
Plenkovićeva “politikantska” razina
Dok su stručni nalazi izazvali zabrinutost diljem Hrvatske, a predsjednik Zoran Milanović situaciju nazvao “ekocidom”, premijer Andrej Plenković aferu je pokušao smjestiti u, kako kaže, “politikantski” okvir. Na izvanrednoj konferenciji za medije, problem je podijelio na tri razine: kaznenopravnu, sanacijsku i političku, optuživši oporbu da “dezinformacijama širi paniku” i fabricira izvanrednu situaciju zbog dobrih turističkih rezultata i pada inflacije. “Jasno je čemu histerija i tolika energija oporbe usred ljeta”, poručio je premijer.
Građanima je poručio da ne podliježu panici jer je voda, prema riječima ravnatelja HZJZ-a Krunoslava Capaka, “dobra i kvalitetna za uporabu i piće”. No, umirujuće poruke nisu zaustavile političku buru. Oporbene stranke, predvođene Mostom i SDP-om, najavile su pokretanje postupka za izglasavanje nepovjerenja Vladi, tvrdeći da je riječ o sustavnom zataškavanju i institucionalnom slomu, a ne o izoliranom incidentu.
Sustav zakazao, istraga se širi
Dok se politika bavi posljedicama, USKOK-ova istraga pokušava rasvijetliti kako je uopće došlo do ekološke katastrofe. Sumnja se da je od početka 2022. do jeseni 2024. godine organiziran uvoz miješanog otpada iz Slovenije i Italije te preuzimanje medicinskog i drugog otpada iz Hrvatske. Glavni osumnjičenici, Josip i Monika Šincek, navodno su stvorili mrežu u kojoj se otpad zakopavao i prekrivao zemljom, a sve se prikrivalo lažnom dokumentacijom.
Slučaj je dobio novu dimenziju kada je istraga proširena i na Jerka Kostelca, višeg savjetnika za zaštitu okoliša u Ličko-senjskoj županiji. USKOK sumnja da je izdao dozvolu za gospodarenje otpadom iako uvjeti nisu bili ispunjeni, navodeći u zapisniku da na lokaciji nema otpada dok se ondje već nalazilo gotovo šest tisuća tona. Ako se sumnje potvrde, ovo nije priča o divljem odlagalištu, već o organiziranoj operaciji koja je koristila infrastrukturu legalnog gospodarstva i institucija kako bi prikrila nezakonite radnje.
Sanacija vrijedna i do 125 milijuna eura
Država se sada suočava s monumentalnim zadatkom sanacije. Prema priopćenju Ministarstva zaštite okoliša, Fond za zaštitu okoliša nije mogao započeti s radovima prije listopada 2025. zbog istražnih radnji. Prvi natječaj za uklanjanje manjeg, površinskog dijela otpada propao je jer nije stigla nijedna ponuda. Sada je raspisan novi, s procijenjenom vrijednošću povećanom s 2,1 na 4,72 milijuna eura.
No, pravi izazov je gotovo 33.000 tona zakopanog otpada. Hrvatska, priznao je i sam premijer, nema postrojenje za zbrinjavanje takve vrste opasnog otpada. Procjene troškova kreću se od dva do tri milijuna eura za najjeftiniju opciju enkapsulacije, odnosno trajnog zatvaranja otpada na lokaciji, do nevjerojatnih 100 do 125 milijuna eura za najskuplju varijantu iskapanja i spaljivanja u inozemstvu. Dok država traži rješenje kontaktirajući desetke tvrtki diljem Europe, otrov i dalje leži u ličkoj zemlji.
Problem u Gospiću razotkrio je duboke pukotine u sustavu nadzora i kontrole. Dok kazneni postupak treba utvrditi individualnu odgovornost, ostaje ključno pitanje: kako su deseci tisuća tona otpada godinama prolazili neopaženo ispod radara inspekcija i administrativnih provjera? Sanacija tla samo je prvi korak. Sanacija sustava koji je ovo dopustio bit će daleko teži i važniji test za državu.
