U Rijeci je održana konferencija o provedbi Istanbulske konvencije koja je otvorila bolnu temu sustavnih propusta u zaštiti žena. Dok stručnjaci upozoravaju na formalistički pristup i blage kazne, porazna statistika za 2025. godinu, s devetnaest ubijenih žena, pokazuje da je krajnje vrijeme za stvarne, a ne samo kozmetičke promjene.
“Grad Rijeka kontinuirano podržava aktivnosti usmjerene na prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama”, poručila je gradonačelnica Iva Rinčić otvarajući u Hotelu Continental konferenciju pod nazivom “Usklađivanje s preporukama GREVIO-a: Dijalog o provedbi Istanbulske konvencije”. Skup, održan u organizaciji udruge SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, okupio je predstavnike ključnih institucija s ciljem jačanja suradnje u zaštiti žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Gradonačelnica je istaknula kako nasilje nije apstraktan problem, već surova stvarnost koja pogađa pojedince, obitelji i cijelu zajednicu, naglasivši da se problem može rješavati samo kroz koordiniranu suradnju svih sektora društva.
Ključni problemi: od nedostatka usluga do blage kaznene politike
Lorena Zec iz Udruge SOS Rijeka naglasila je kako je cilj konferencije bio otvoriti dijalog o stvarnoj, a ne samo formalnoj provedbi Konvencije. Iako su u Hrvatskoj vidljivi određeni pomaci, upozorila je na značajne izazove, posebno u prikupljanju podataka, međuresornoj suradnji i prevenciji ponavljanja nasilja. Posebno je istaknula problem nedovoljno razvijenih usluga izvan većih urbanih sredina te pitanje skrbništva nakon izlaska iz nasilnih veza, gdje žene i djeca često ostaju u povećanom riziku.
Ovo upozorenje dobiva na težini u svjetlu činjenice da je 2025. godina bila izrazito tragična, s čak devetnaest ubijenih žena u Hrvatskoj. Stručnjaci kontinuirano upozoravaju da je sustav “reaktivan, a ne proaktivan”, a podaci pokazuju da manje od devet posto prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji završi zatvorskom kaznom. To potvrđuje i Morena Lekan, članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije, koja je istaknula da Hrvatska i dalje ne provodi Istanbulsku konvenciju na razini međunarodnih standarda i da su potrebne sustavne promjene u policiji, socijalnoj skrbi i pravosuđu.
Novi zakoni i porazne brojke
Iako je krajem 2024. godine u Kazneni zakon uvedeno kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe, odnosno femicid, a do rujna 2025. podignuto sedam optužnica, praksa i dalje pokazuje ozbiljne manjkavosti. Visina kazni i njihova primjena ostaju problematične, a statistika pokazuje da je najopasniji period za žrtvu upravo trenutak kada odluči napustiti nasilnog partnera. U nekoliko istaknutih slučajeva tijekom 2025. godine, počinitelji su imali desetke prethodnih prijava, ali su i dalje bili na slobodi.
Kao odgovor na krizu, Vlada je u prosincu 2025. usvojila “Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” do 2029. godine. Dodatno, u ožujku 2026. godine pokrenuta je rasprava o osnivanju saborskog Istražnog povjerenstva koje bi trebalo utvrditi institucionalne propuste u sustavu zaštite.
Digitalno nasilje i građanski prosvjedi
Osim fizičkog, sve veći problem predstavlja i digitalno nasilje, koje su hrvatski predstavnici istaknuli kao novi prioritet na sjednici UN-ove Komisije za status žena u ožujku 2026. godine. Mreža žena Hrvatske već provodi kampanju “Online ili offline – nasilje je nasilje”, tražeći daljnje izmjene zakona. Da je strpljenje javnosti pri kraju, pokazao je i prosvjed “I jedna (minuta) je previše” održan u siječnju 2026. u Rijeci, gdje se devetnaestominutnom šutnjom odala počast svakoj ženi ubijenoj prethodne godine.
Konferencija u Rijeci, uz stručna izlaganja sutkinje Ustavnog suda Sanje Bezbradice i prof. Maje Munivrane s Pravnog fakulteta, još jednom je potvrdila ono što aktivisti i žrtve već dugo znaju, sustav zaštite je prespor i neučinkovit. Dok se zakoni donose, a strategije pišu, životi žena su i dalje ugroženi, a podrška najpotrebnija upravo na lokalnoj razini, gdje se stvarnost događa.
