Osamnaestogodišnji maturant Graditeljsko tehničke škole u Zagrebu Rikard Friganović na prijemnom ispitu za studij arhitekture bio je četvrti na listi od 500 prijavljenih, no čini se kako ove godine neće ići na fakultet.
Razlog? Pao je na maturi jer je esej pisao velikim tiskanim slovima. Ruđer Friganović, Rikardov otac, za Jutarnji list rekao je da je svjestan da je sin napravio grešku, ali smatra da je mjera previše rigorozna.
“On ima ružan rukopis i cijelo školovanje mu profesori to govore. Rekao nam je da se prepao kako neće biti čitljivo, što je također jedan od propisa za pisanje mature. Uoči pisanja je odlučio da je pametnije da piše tako. I mi smo se naljutili što je tako napravio i ne kažem da nije pogriješio, ali velika slova je pravilno istaknuo, ima interpunkcije, a Glembajevi koji su bili tema su baš drama koja mu je sjela… Strašno mi je žao da od šampiona i dečka koji je uvijek odličan ili najmanje vrlo dobar sad ispada ponavljač godine. Žalili smo se i odgovorili su nam šturo da se nije držao propisa. Odgovor na drugostupanjsku žalbu nema veze s pravnom strukom jer je bez obrazloženja. Nije problem pravilo, koje je Rikard u najboljoj namjeri i prekršio jer se više bojao drugog pravila (neurednog i nečitljivog rukopisa). To nije napravio da mulja. Problem je posljedica/kazna koja je drakonska i potpuno nesrazmjerna grijehu. On je de facto osuđen na gubitak godine jer nije pisao nekakvim slovima. Gubitak godine u obrazovnom sustavu je najviša moguća kazna koja se primjenjuje u najtežim slučajevima, a on je to dobio preko noći jer je koristio krivi font. Esej je u suštini gramatički i leksički ispravan. Sustav je mog sina ispljunuo i dao histeričnu kaznu kao da je pijan porazbijao pola škole. Što njih briga. Njima je on jedan promil, a meni i sebi je sto posto”, govori tata i dodaje da su mu mogli uzeti 10, 20, 30 posto od rezultata, a ne talentiranom mladiću ovako srušiti snove.
“Poštovani, po Vašem Prigovoru na odluku Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Upravno vijeće Centra je sukladno članku 43. stavku 7. Pravilnika o polaganju državne mature donijelo sljedeću odluku:
“Pristupnik je esej napisao velikim tiskanim slovima. U Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik (https://www.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2022/09/HRV-2023a.pdf) navodi se sljedeće: “Esej se neće vrednovati ako je esej napisan velikim tiskanim slovima. Prigovor se odbija”, stoji kratko u odgovoru Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U obranu maturanta stala je novinarka Ivana Paradžiković.
“Razmišljam o ovom mladiću danima…nadala sam se kako će biti dovoljno razuma da ne dođe do ovakvog ishoda…, ali nažalost, došlo je. Njegova je priča za plakat od muke. Rasturio je, naime, na prijemnom za arhitekturu! Od preko pet stotina prijavljenih, on je među top pet studenata! Roditeljima, majci koju poznajem, razlog za sreću i ponos… Ali… Tu sad dolazi ali zbog kojega želudac boli od nepravde!
Silno se trudio napisati maturu, do te mjere da je esej iz hrvatskog, kako bi ga lakše pročitali i ocijenili, pisao malim štampanim slovima. Samozatajan i povučen, uplašen komentarima profesora kako ima teško čitljiv rukopis, napisao je pravopisno, gramatički i leksički točan esej…, ali eto, da bude čitljiv koristio je mala štampana slova… I zato su ga srušili! Jer pravilo kaže: mora biti napisano čitko i ne smije biti velikim štampanim slovima. Nadareni mladić, pao je maturu!! Oba prigovora su im odbijena. Šansu za obrazovanje u Hrvatskoj, ove godine, on nema! Tako se ubijaju snovi! Odmah na početku života, zgazi ga.
Ubij želju, strast, talent! Nauči ga lekciji da se pravila moraju poštivati! U zemlji u kojoj svakodnevno svjedočimo krađama i lažima bez posljedica; zemlji podobnih i poslušnih…potkapacitiranih beskičmenjaka; zemlji koja ne podnosi izvrsnost; zemlji u kojoj skupina mediokriteta odlučuje o sudbinama djece talentiranije nego su oni ikada mogli sanjati biti… mala štampana slova su grijeh ovog mladića!”, napisala je Paradžiković.
