32-godišnja Riječanka s amsterdamskom adresom Nora Turato u ožujku je oduševila performansom “pool 5” u MoMA-i. Ugledni časopis Art in America posvetio je riječkoj umjetnici veliki prilog, kojeg je napisao Jameson Fitzpatrick.
Fitzpatrick piše kako se Nora Turato, kćer poznatog riječkog arhitekta Idisa Turata, u svojem 25-minutnom performansu pojavila kao prevoditeljica i zabavljačica. Naime, u njezinom radu izgovorena riječ, grafički dizajn i bookmarking isprepleteni su kako bbi se istražile mogućnosti jezika u kulturi koja je prezasićena informacijama. Stoga, Nora Turato prikuplja riječi i izraze iz niza izvora, slaže ih i sastavlja u skupinu teksta, koji pamti i izvodi izmjenjujući ritam, intonaciju, glasove i modove. Dotiče se raznih tema, od politike do zabave i seksa, na taj način narušavajući arhetip nježne žene.
Njezin rad sistematiziran je u tzv. poolove. Svaki pool ima dva oblika, primjećuje Fitzpatrick. Jedan je lijepo dizajnirana umjetnička knjiga te skraćena verzija koju Turato pamti i izvodi. Turato je izložila i paletu s kartonskim kutijama koje su sadržavale kopije knjige pool 5 i bile adresirane na MoMA-inu utovarnu rampu.
U MoMA-i me njezin pogled toliko prikovao da sam jedva mogao bilježiti
“Dok je u prošlim izvedbama Turato prihvatila ulogu intenzivne ili “histerične” žene kao komentar na mizoginiju – njezina izvedba u jesen 2020. – njezina uloga u pool 5 izrazito je muževna… Turato, koja nastupa sa samopouzdanjem i staloženošću scenskog glumca, ima neospornu zvjezdanu kvalitetu. Nešto od toga možda duguje prirodnoj karizmi, ali njezina prividna lakoća rezultat je rigoroznog procesa treninga i proba. Iako je njezin monolog zadržao divlju, gotovo improvizatorsku energiju, sva ponavljanja, mucanje i dodatne riječi – značajke stvarnog, a ne kazališnog govora – zapravo su pisane scenarijem. Umjetnica je od 2021. intenzivno surađivala s trenericom glasa i dijalekta Julie Adams…. Turato se kreće i glumačkom gracioznošću, koristeći svoje duge ruke gotovo kao interpunkcijske znakove.
Turato veći dio svog teksta preuzima s interneta, ali je manje zainteresirana za online kulturu, nego za način na koji obrađujemo jezik kao predmet i, svakako, kao medij. Ona uvijek crpi i rekontekstualizira ogromnu pohranu verbalnih podataka dostupnih na internetu u svakom trenutku, kako bi stvorila forme koje zahtijevaju da je njena publika upozna…. Uz uvjerenje u neponovljivu prirodu iskustva uživo, što je toliko bitno za kazalište, čini se da se Turato odupire dokumentiranju svojih predstava. Ona, međutim, pristaje na institucionalni zahtjev kada je to potrebno. U MoMA-i me njezin pogled toliko prikovao da sam jedva mogao bilježiti. Bio sam zapanjen, kada sam otkrio da je prošlo dvadeset pet minuta: mogao sam — i htio bih — nastaviti slušati njezinu izvedbu. Njezine izvedbe uspijevaju uhvatiti osjećaj putovanja kroz kaotičnu, zbunjujuću besmislicu informacijskog doba” napisao je Jameson Fitzpatrick o izvedbi Nore Turato.
L.B.
