Emancipacija žena tema je o kojoj se govori i piše na mnogo mjesta i s mnogo različitih gledišta. Problemi se posebno aktiviraju na jedan dan u godini, 8. mart ili Dan žena. To je praznik koji se slavi već sto godina, a omogućio je da se u prvi plan stave svakodnevne situacije s kojima se nose žene, kako tada, tako i danas.
Prije sto godina žene su bile u puno nezavidnijoj situaciji nego danas: nisu imale pravo glasa, bile su slabo ili nikako obrazovane, morale su biti domaćice i služiti muževima. Želja za promjenama donijela je malo-pomalo sve više dobroga. Žene danas žive potpuniji život gdje im, barem na zapadu, nije zabranjeno obrazovati se, izlaziti, zaposliti se i sl. Ipak, ne smijemo zaboraviti da istočne, uglavnom muslimanske zemlje nisu još prihvatile emancipaciju stoga žene tamo i dalje imaju potlačeni status u društvu. Njihova fundamentalna religija ne dozvoljava im samostalan razvoj, ne dozvoljava im vlastito mišljenje i stavove drukčije od onih propisanih u svetim knjigama.
No, vratimo se na ovo naše podneblje s čijim sam običajima bolje upoznata i o kojima mogu nešto više reći. 8. mart smatra se repom prošlosti gdje mu se nerijetko dodaje epitet crvenog i komunističkog praznika. Samo njegovo ime u posljednjih je dvadesetak godina gotovo potpuno izbrisano te će se u većini situacija čestitati Dan žena, a ne 8. mart. Nikako mi nije jasno zašto i kako se politika uvijek uspije umiješati u svaku poru društva, ali to je nažalost tako. Jedan, sam po sebi sasvim nepolitičan blagdan, postaje tako polje prepucavanja o tome čiji je i treba li ga slaviti. Nekada su na Dan žena žene bile oslobođene uobičajenog radnog ritma, a po radnim kolektivima se slavilo uz prigodne marende i neizostavne karanfile. Danas ćemo još rijetko gdje naići na proslavu. Uglavnom će sve proći samo na dobrim željama prenesenim usmenim putem. Tiho i jedva primjetno proći će i taj osmi dan mjeseca ožujka.
Priče o onome kako je nekad bilo puno bolje i lakše se živjelo sada se čuju na svakom koraku. Možda i jest tako, ali vremena se mijenjaju, kao i običaji. Ne možemo očekivati da sve bude kako je i bilo, to ne bi imalo smisla. Promjena se često gleda kao nešto loše, ali vjerujem da nije baš tako. Uživajmo u ovome što imamo i proslavimo Dan žena kad god se osjećamo da imamo što slaviti. Ja vam svima čestitam ovim malim tekstom kada već nemam toliko karanfila!
Sanja Lakić
