Dok države počinju relaksirati mjere karantene, rezultati širokog testiranja protutijela mogu voditi politiku o tome mogu li se škole ponovo otvoriti ili se zaposlenici mogu vratiti na posao. No nekim ljudima koji su dobili jedan od tih testova rezultati su donijeli više pitanja nego odgovora. Nisu svi testovi na koronavirusna antitijela isti. Tim istraživača Bay Area nedavno je procijenio 14 proizvoda na tržištu i utvrdio da je samo troje njih dosljedno pouzdano.
Mnogi su testovi dali lažno pozitivne rezultate, što znači da su signalizirali antitijela koja osoba nije imala. Pored toga, rezultati se mogu izvrtati na temelju toga kada se osoba testira tijekom svoje bolesti, rekla je Ania Wajnberg, direktorica kliničkog ispitivanja protutijela u bolnici Mount Sinai u New Yorku. Mount Sinai je nedavno podijelio rezultate vlastitog projekta testiranja antitijela. Test je za kliničku upotrebu odobrio američki Ured za hranu i lijekove u travnju. Nalazi su pokazali da su svi testovi, osim tri bolesnika od ukupno 600 testiranih pacijenata potvrdili slučajeve koronavirusa, odnosno pozitivno testirani na antitijela. Od više od 700 “sumnjivih slučajeva” ljudi koji su imali simptome koronavirusa i živjeli s nekim tko je testiran pozitivno ili im je liječnik rekao da vjerojatno imaju virus – samo 38 posto ispitanih pozitivno je na antitijela.
U Hrvatskoj, Hrvatski zavod za javno zdravstvo započeo je s testiranjem čiji bi rezultati trebali dati postotak hrvatskih građana koji je „prokužen“, piše Jutarnji list. Serološko testiranje obuhvaća 1 100 uzoraka krvi građana koji su prikuplljeni iz bolničkih laboratorija, domova zdravlja i zavoda za javno zdravstvo. Za Jutarnji list voditeljica Odjela za virološku serologiju HZJZ-a Tatjana ilibić-Čavlek kazala je:
„Za sada smo u sklopu validacije testova uz uzorke seruma bolesnika s potvrđenom infekcijom covid-19 testirali i 120 osoba iz opće populacije te zdravstvenih djelatnika testom ELISA. Na temelju tako malog broja ispitanika prerano je govoriti o tome kolika je prokuženost populacije. Kao što je najavio ravnatelj HZJZ-a dr. Krunoslav Capak, ovog će tjedna početi testiranje većeg broja ispitanika, čime će se steći bolji uvid u prokuženost naše populacije. Test ELISA metoda je serološke dijagnostike kojom se u serumu bolesnika dokazuju pojedine klase protutijela, IgM, IgG i IgA. Ovisno o dokazanim protutijelima, možemo reći radi li se o akutnoj ili nedavnoj infekciji, odnosno ranijem kontaktu s virusom. Ako osoba ima protutijela za SARS-CoV-2, znači da je stekla imunitet, no o trajanju imuniteta ne znamo mnogo više jer se radi o novom virusu te je od njegove pojave prošlo premalo vremena da bi se moglo govoriti o dugotrajnosti imuniteta.“
Na temelju istraživanja njezinog tima Wajnberg je na osnovu istraživanja svog tima ponudila savjet kada se treba testirati i kako razumjeti rezultate.
Različiti testovi na različita antitijela: U slučaju Mount Sinai, test traži imunoglobulin G (IgG), najčešće antitijelo pronađeno u krvi i drugim tjelesnim tekućinama. Ostali testovi mogu pregledati imunoglobulin M (IgM), koji također cirkulira u krvi, ili imunoglobulin A (IgA), antitijelo koje se nalazi uglavnom u respiratornom i probavnom traktu. Općenito, naša tijela prva čine IgM kao odgovor na virusnu infekciju. IgM je također povezan s akutnijim virusnim infekcijama, dok se IgG razvija tijekom dužeg vremenskog razdoblja. To znači da je IgG obično bolji pokazatelj dugoročnog imuniteta, ali bolesnici s koronavirusom koji se testiraju ubrzo nakon razvijanja simptoma možda još nisu proizveli ta antitijela.
Znanstvenici nisu utvrdili daju li IgG antitijela imunitet ovom konkretnom koronavirusu, ali istraživači Mount Sinaja otkrili su da je vjerojatna neka razina zaštite: “Iako još uvijek ne znamo što se događa s ovom bolešću, ako IgG daje imunitet, to je važnije zbog implikacija koje se mogu vratiti”, rekla je Wajnberg.
Istraživači područja Bay-a otkrili su da su IgM testovi dali više promjenjivih rezultata od IgG testova, ali najkonzistentniji rezultati dobiveni su testiranjem za oba antitijela odjednom.
U istraživanju Mount Sinai, 113 pacijenata za koje je potvrđeno da su virus prvotno testirali negativno ili „slabo pozitivno“ na protutijela, ali kad su testirani drugi put, većina je bila pozitivna antitijela. “Da biste dobili najznačajnije rezultate, testovi na antitijela su najbolji ako čekate puna tri tjedna nakon početka bolesti”, rekla je Wajnberg. “Čak smo vidjeli i malu razliku u našem radu u roku od 24 dana u odnosu na 20 dana.”
Pacijenti će možda htjeti čekati četiri tjedna kako bi bili sigurni, dodala je, ali ne bi se trebali brinuti da će antitijela nestati ako predugo čekaju. Za ostale koronaviruse poput SARS-a i MERS-a, činilo se da IgG antitijela dosežu vrhunac u nekoliko mjeseci od infekcije i traju godinu ili više. “Zbunjujuće je za ljude jer su virusni testovi gotovo suprotni”, rekla je Wajnberg. “Oni testovi koje želite učiniti onog trenutka kad se ne osjećate dobro bit će pozitivni, jer ako pričekate mjesec dana i osjećate se bolje, onda bi virusni test mogao biti negativan.”
Wajnberg je preporučila da pričekate dva tjedna nakon što simptomi nestanu kako bi dobili test na antitijela, iako je rekla da će pacijent koji je bio bolestan nekoliko tjedana ili više je vjerojatno da će do tog trenutka razviti antitijela. Svi pacijenti uključeni u studiju Mount Sinai bili su u potpunosti oporavljeni – što znači da su se osjećali blizu normale – do trenutka kada su dobili test na antitijela. “Nisu se svi vratili u potpunosti 100%, ali rekla bih 90 plus”, rekla je Wajnberg.
Oko 19 posto pacijenata testirano je pozitivno na aktivnu infekciju nakon što su se simptoma riješili. Wajnberg je rekla da je moguće da su ti pacijenti i dalje zarazni, ali vjerojatniji je scenarij da su isticali mrtvi virus. “Ono što nalazimo na brisu nije infektivni virus uživo – to je mrtvi virus ili fragmenti virusa ili čak virus koji je pojedio vaš imunološki sustav”, rekla je. Prema Wajnberg, nema razloga za mišljenje da teški slučajevi dovode tijelo do stvaranja više antitijela, jer je gotovo svaki pacijent u studiji Mount Sinai imao blage ili umjerene simptome. “Kod nekih virusa, što su simtomi ozbiljniji, viša su antitijela koja ih čine. Ovo istraživanje pokazalo bi da to zapravo nije slučaj”, rekla je. “Ali to još uvijek ne znamo.”
Istraživači su također otkrili da trajanje simptoma nije utjecalo na reakciju antitijela. Umjesto toga, rekla je Wajnberg, količina antitijela koje čovjek proizvodi može biti povezana s urođenim razlikama u imunološkim reakcijama ljudi. Uz bilo koji test na antitijela na koronavirus, istraživači uspostavljaju minimalni prag protutijela koji su potrebni da bi se rezultati vratili pozitivno.
Wajnberg je rekla da je tim Mount Sinai postavio relativno visok prag kako bi spriječio ljude da testiraju pozitivnost s malim brojem antitijela – što bi možda moglo dovesti ljude do lažnih pretpostavki da imaju imunitet na virus. “Što ste kao postavili prag, to je vjerojatnije da ćete imati lažne pozitivne rezultate”, rekla je. Rezultati studije pokazuju da su lažni negatini testovi vrlo malo vjerovatni, ali ne i nemogući. “Uz broj ljudi koje testiramo, čak i ako imate veliku osjetljivost i specifičnost, i dalje ćete imati lažne rezultate – to vrijedi za bilo koji test u cijelom svijetu”, rekla je Wajnberg.
Istraživači također istakli da još uvijek ne znaju specifične razine antitijela potrebnih da bi osoba bila potpuno imuna, čak i pacijenti s nižim pragom još uvijek mogu biti zaštićeni. Ali ima još puno toga za naučiti, rekla je Wajnberg. “Ljudima je vrlo frustrirajuće kad osjećaju da su imali koronavirus i testovi to ne mogu pokazati”, rekla je. “Ovo je luda situacija u kojoj gotovo želimo testirati sve na Zemlji, jer znamo da testovi nisu savršeni.”
Izvor: Jutarnji list, Science Alert
