Nagrađivana hrvatska književnica Daša Drndić, umrla je u utorak navečer u Rijeci nakon duge i teške bolesti. Posljednji javni nastup imala je prije nešto više od mjesec dana u riječkom antikvarijatu Ex libris, gdje je predstavljeno reizdanje njene prve knjige objavljene 1997. u Hrvatskoj – “Umiranje u Torontu”.
Upravo tamo održana je i komemoraciju za Dašu, a obraćanje Svjetlane Hribar na Facebooku posebno nas je dirnulo.
Hommage Svjetlane Hribar za Dašu Drndić prenosimo u cijelosti:
“U antikvarijatu Ex libris, gdje je proteklih godina održano najviše književnih večeri i predstavljeno niz knjiga Daše Drndić, održana je u srijedu komemoracija njoj u spomen. Ovaj susret s Dašinim čitateljima i poklonicima priredili su njeni prijatelji, ne kako bi se oprostili od ove izuzetne osobe, već zato da bi Dašu i dalje zadržali u svojoj blizini.
Antikvarijat su ispunili sve redom ljudi koje bi i sama Daša odabrala za svoj ispraćaj, a ona im se smiješila, onim svojim širokim osmjehom (sa svim zubima na broju – stvarnim i metaforičkim, kako kaže Tea Tulić) s ekrana na kojem su se vrtile fotografije – od mladosti u Beogradu, s putovanja i okupljanja s prijateljima gdje god bili, preko Mašinog djetinjstva i uživanja u majčinstvu, do Rijeke i druženja Ex librisu…
Daša nam je bila u mislima, u riječima onih koji su o njoj govorili, a razgovor prijatelja moderirao je Valerij Jurešić – izdavač i urednik više književnih časopisa u Hrvatskoj, pokretač književnog festivala Pontes, stalni posjetitelj svih tematskih večeri u Ex librisu.
Valerij Jurešić govorio je o Daši Drndić i njenoj literaturi, ali i književnim događanjima koji su ga povezali s Dašom Drndić, još davnih devedesetih kada je došla u Rijeku; Irena Urbič, organizatorica i voditeljica Foruma Tomizza iz Kopra, slovenska kulturna aktivistica i cjeloživotna prijateljica Daše Drndić, pročitala je jedan odlomak iz slovenskog izdanja knjige „Laica format“ u kojem Daša govori o Rijeci. Ali istovremeno i mnogim „našim“ gradovima…; Branka Kalogjera govorila je o prijateljici s kojom ju je spojio zajednički rad na Odsjeku anglistike riječkog Filozofskog fakulteta na kojem je Daša Drndić predavala i kojoj je bila mentorica na doktorskoj dizertaciji, dok se Jakob Patekar, nekadašnji student tog Odsjeka s poštovanjem i ljubavlju prisjetio profesorice koju su međusobno zvali Daša, a ne prezimenom kao druge, osjećajući se tako ravnopravni, što je ona poticala. Tea Tulić, riječka književnica mlađe generacije, u dirljivom je prisjećanju govorila o prijateljici i svom književnom uzoru, a novinarka Svjetlana Hribar opisala je događaj koji je Dašu Drndić učinio ponosnom stanovnicom Rijeke. Književnica i pjesnikinja Laura Marchig pročitala je dio svog osvrta na knjigu Daše Drndić „Trieste/Sonnenschein“, koju je predstavila povodom objave talijanskog izdanja, a u emotivnom izlaganju koje je obuhvatilo više od dva desetljeća druženja i pasioniranog čitanja Dašinih knjiga, od riječke se spisateljice oprostila istaknuta liječnica Tea Stanković.
Komemoracija je započela ustajanjem na izvedbu Internacionale, a završila Dašinom omiljenom, borbenom pjesmom, antifašističkom himnom „Bella, Ciao“…
Fotke: Ex libris, Gordan”
