U svijetu se obilježava Međunarodni dan materinskog jezika. Kako bi obilježili taj dan, za vas smo pripremili povratak u školske klupe kroz četiri najčešće pogreške koje govornici hrvatskog jezika čine u govoru i pismu.
- neznam, nemogu
Možemo se složiti kako je jedna od najčešćih pogrešaka upravo pisanje niječnice ne. Naime, ukoliko niječnica ne dolazi ispred glagola, piše se odvojeno: ne znam, ne mogu, ne smijem… Iznimka su glagoli nestati, nedostajati, nemati te oni oblici u kojima je negacija dio osnove poput: nemoj, nemojmo, nemojte, nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu. Za razliku od glagola, ne se uvijek piše spojeno s imenicama i pridjevima: nemogućnost, neistina, nemoguć, nejasan.
- ja bi, mi bi
Govornici hrvatskog jezika često nenaglašene oblike aorista pomoćnog glagola biti u govoru i pismu pojednostavljuju te tako koriste: ja bi, ti bi, on bi, mi bi, vi bi, oni bi. Pravilno je koristiti: ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi.
- biti će
Futur prvi je glagolski oblik kojim se izražava buduće vrijeme, a tvori se od infinitiva glagola i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će). Kada se pomoćni glagol htjeti nalazi iza infinitiva u rečenici, pravilno je pisati bez završnog vokala i: bit će, vidjet ćemo, objasnit ću…
- s ili sa
Mnogim govornicima hrvatskog jezika nije jasno kada se koristi prijedlog s, a kada prijedlog sa. Osnovno pravilo glasi: kada se prijedlog s nađe ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z i ž, težim glasovnim skupinama kao ks, ps, i pš te ispred zamjeničkog oblika mnom, dodajemo mu a te on postaje sa. Piše se: sa mnom, sa ženom, s djecom, s autom…








































