Natječaj za osiguravanje usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, financiran iz sredstava ESF-a, bit će raspisan u posljednjem kvartalu 2016. godine kako je najavljeno iz Ministarstva socijalne politike i mladih (odnosno po novom: Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku) kao provedbenoga tijela razine I.
Natječaj se najavljuje od početka 2016. godine svakoga mjeseca, a previđen mu je konačni rok za objavu bio mjesec lipanj prema okvirnome godišnjem kalendaru objave natječaja. Kalendar je toliko uokviren da se čini kako će okvirno obuhvatiti i slijedeću kalendarsku godinu.
Okvirno, to znači kako će oko 500 osoba s najtežim stupnjem i vrstom invaliditeta ostati bez osobnoga asistenta kao jedinstvenoga oblika podrške na nekoliko mjeseci, 3 do 4 mjeseca prema riječima predstavnika ministarstva. Vrijeme leti kada ste zdravi, samostalni, poslovno sposobni i zaposleni žitelji RH. Koliko sporije teče kada ste prepušteni sami sebi, a same sebe ne možete dovesti niti do kupaone, nije u sferi interesa užurbane države koja tjednima i mjesecima koketira imenima ministara i premještanjem istih iz fotelje u fotelju.
Do fotelje, one u vlastitome dnevnome boravku, ne može dosegnuti nitko od osoba kojima je osobna asistencija ruka i noga, koji su se bez ruke i noge ipak zaokružujući neka “nova” imena i prezimena nadali kako će nešto krenuti nabolje. I ponovno su rangirani kao posljednja i suvišna briga punoljetne države, članice EU. Država je to čija sustavna rješenja traju koliko i predizborne kampanje, a podrška najugroženijima se planira okvirno, onako bez drame jer je drama uvijek u tuđoj kući.
Loptica je, kako možete pretpostaviti, odletjela iz ministarstva prema provedbenome tijelu druge razine odnosno prema HZZ-u koje nadgleda implementaciju projekta, te je nadzirući provedbu okasnilo u svome radu za već poznatih 3-4 mjeseca. Budući da su njihovi zaposlenici zatrpani projektima, a na hrvatskome tržištu rada nema nezaposlenih osoba, stanje je dakle alarmantno.
Tim se povodom i Udruga osoba s invaliditeom “Bubamara“ iz Vinkovaca na kraju svog priopćenja pita, usmjeravajući pitanje političarima: hoćemo li i dalje zdravstvene i socijalne usluge financirati međusobnom solidarnošću građana, uzimajući 50 ili 100 kn svakome tko raspolaže vlastitom savjesti? Jer na Vašu ne možemo više apelirati?
