Mladi riječanin, Igor Deranja, svoju je ljubav prema wakeboardu i višak adrenalina odlučio upotrijebiti kako bi osvojio rekord i upisao se u Guinnessovu knjigu. Sam se upustio u organizaciju Wakeboard marathona 24h, u kojem je cilj bio preći najmanje 500 km bordajući na ski liftu i iza glisera. Bez sumnje Igor je odvozio 514 km, što je odličan razlog da ga ugostimo i još jednom predstavimo.
Za sve one koji još neznaju (iako mislim da više nema takvih), što je wakeboard i Wakeboard marathona 24h ?
Wakeboard je sport u kojem se koristi daska slična snowboardu koju vuče gliser ili ski lift. A wakeboard marathon ili bolje rečeno Furthest distance wakeboarding je nova kategorija Guinnesove knjige rekorda u kojoj je cilj preći što više km na wakeboardu u 24 sata.
U samoj organizaciji maratona nije sve bilo idealno, jesi li kad pomišljao odustati?
Da, što se tiče organizacije, budući da sam skoro sve sam radio je bilo popriličnog problema. Do zadnjeg trenutka nas je mučio pronalazak dobrovoljnih sudaca kao i 24 satna besplatna snimateljska ekipa, a da ne pričam o vremenskim prilikama. Bili su problem i fondovi međutim tu su velikodušno uletili Erste bank, Primorsko goranska županija i Hrvatski savez za skijanje na vodi.
Što se tiče odustajanja nikad mi to nije palo na pamet, previše truda i živaca je bilo uloženo da bi samo tako bacio godinu dana u vjetar! Tu je bila i moralna obaveza prema sponzorima i ljudima koji su mi pomogli i koji su trpili moje hirove. Uz sve to tu je bilo i uvjerenje da što duže budemo čekali to bi više postalo hladno, dani kraći i vrijeme nestabilnije.
Da možeš sad nešto promijeniti od samih priprema, da do maratona što bi to bilo?
Ne bi promijenio baš ništa! Moj trener Krešimir Kovačević je pogodio iz prve suhe treninge koje sam obavljao u fitness centru Lovorka i u centar za vibracijiski trening Dobre vibracije kao i sam program prehrane. Po njegovim preporukama sam se i hranio na dan maratona, a i to je bilo 100% pogođeno. Pripreme na ski liftovima Krk i Poreč koje sam sam vodio bili su isto dobro pogođeni. Na zalost radi novčanih problema sam odradio malo treninga na gliseru Kirice d.o.o. koji me vukao ali na kraju to nije bio veliki problem.
Što je bilo najteže?
Pa najveći problem su bili vremenski uvjeti koje smo imali drugi dan između Poreča i Pule. Valovi su bili nehumano veliki, a tu je bio i umor od prošlih 18 sati provedenih na dasci. Tu mi je pomogla odlična O’Neillova oprema koja me držala toplim i sigurnim.
Kakvo je bilo staje s tremom prije starta, a kavo prilikom odlaska u cilj?
Treme nije bilo, bio sam skroz opušten osim što me mučila pomisao vremenskih uvjeta. Na početku sam slušao muziku dok se nisu slušalice smočile, a nakon toga sam se gubio u raznim mislima. Na žalost nismo ostvarili kilometražu ispred Punta jer je more bilo stvarno užasno ali doček svih mojih prijatelja i rodbine bio je neprocjenjiv!!!!
Kakav je osjećaj biti u Guinnessovoj knjizi rekorda?
Dao sam maksimum od sebe za ostvarenje tog podhvata i to me već strašno veseli. Za Guinnessovo odobrenje moramo još sačekati jer im moramo dostaviti dokaze o obavljenom rekordu. Vjerujem da neće biti problema jer ekipa koja me pratila i ja smo se stvarno potrudili da sve bude po propisima i standardima koji su nam bili uvjetovani.
Tko ti je sve čestitao na uspjehu?
Svi ljudi koji me poznaju su mi se javili, a i puno njih koje neznam a koji su pratili pripreme i cijelu priču pokušaja. Jako me razveselilo javljanje jednog prijatelja kojeg jako dugo nisam čuo….
Odlično podnosiš uspjeh, ali kako se nosiš s neuspjesima?
Iskreno imam čudan osjećaj, godinu dana sam bio sav u tom projektu i sad kad je gotovo kao da mi nešto fali. Treninzi, prehrana i organizacija su ispunjavali moje dane, a sad treba početi iz početka s normalnim životom. Što se tiče neuspjeha jako se ljutim sam na sebe kad nešto što hoću ne ostvarim ali o tome ne valja puno razmišljati jer škodi moralu, a u ovakvim trenucima je najvažnije imat povjerenja u svoje sposobnosti.
Jesi li zadovoljan s medijskom popraćenosti Maratona i afirmacijom wakeboarda?
Naravno da jesam, pogotovo jer mi je gđa. Nelly Mance strašno pomogla preko svojih poznanstva i magazina Boardforce.net. Puno toga sam radio, a to mi je bilo prvi put da se upuštam u organizaciju takvog velikog događaja. Nadam se da će moj pothvat pomoći tom sportu i zainteresirati ljude za wakeboard, jer je sport kojeg svaka osoba koja voli more bi trebala probati.
Jesi li ispunio svoja očekivanja?
Ako uzmemo u obzir da ruta koju sam mislio ja izvest je bila od 320 km, a odvozio sam 514 km mogu reći da da, zadovoljan sam iako još nemam osjećaj da sam to napravio.
Koja je tvoja sljedeća neostvarena želja?
Želio bih naučiti surfati… ali vjerujem da ću i tu želju ostvariti ove zime na Kanarima!
Tko je još Igor Deranja, osim osvajač Guinnessovog rekorda?
Osoba koja voli sanjati i ostvariti svoje snove ali ostajući uvijek na zemlji.
Tim:
Borij Levski – snimatelj
Igor Lončarić – vozač
Đuro Ljubić – sudac
Tina Novković Knežević – sudac
Marin Polonijo – fizioterapeut
Krešimir Kovačević – trener
Daniel Saškin – Ski lift Poreč
Nelly Mance (BoardForce.net) – PR
Bojan Marčić, Goran Pavlović – pomagači
Gđa. Blanka iz Poreča – smještaj
Gosp. Višković i Novak – meteorolozi
Pulska pomorska policija,posada 516, Lučka kapetanija Rijeka, Pula, Poreč i Punat
Vanja Pletikosa
