Novi sukob predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko odlaska vojske u Pariz podijelio je javnost, no ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić nema dvojbi. U svojoj analizi zaključuje kako je Vlada u pravu, a potez predsjednika naziva političkim i neprimjerenim.
U jeku najnovijeg spora na relaciji Pantovčak i Banski dvori, koji je eskalirao zbog planiranog sudjelovanja dvadesetak pripadnika Počasno-zaštitne bojne na vojnom mimohodu u Parizu, oglasila se i profesorica ustavnog prava Sanja Barić, ponudivši detaljno pravno pojašnjenje situacije. Dok predsjednik Milanović tvrdi da kao vrhovni zapovjednik ima ovlast spriječiti odlazak vojnika, a premijer Plenković uzvraća da za to nema ingerencija, Barić nedvosmisleno staje na stranu Vlade, tvrdeći da je njihova odluka utemeljena na važećim propisima.
Zakon o obrani je jasan
Profesorica Barić u svojoj analizi ističe ključnu razliku između ustavnih odredbi i zakonskih rješenja. Prema njezinim riječima, Ustav Republike Hrvatske u članku 7. doista uređuje pitanja vojnog djelovanja, vježbi, obuke i humanitarnog angažmana, precizno raspoređujući ovlasti između predsjednika, Sabora i Vlade. Međutim, počasno-ceremonijalne aktivnosti Oružanih snaga, kao što je sudjelovanje na mimohodu u Parizu, ne spadaju ni u jednu od tih kategorija.
Te su aktivnosti, naglašava Barić, jasno definirane Zakonom o obrani. Konkretno, članak 69. stavak 5. tog zakona ovlast za donošenje odluke o sudjelovanju vojske u protokolarno-ceremonijalnim aktivnostima daje izravno ministru obrane. “Ustavnopravno je Vlada RH u pravu, a tko sumnja u ustavnost zakona, može pokrenuti postupak ocjene ustavnosti zakona, a ne nepoštovati zakon koji je na snazi”, poručila je Barić, dodavši kako osobno ne vidi da je navedena zakonska odredba ustavnopravno sporna.
Uloga vrhovnog zapovjednika u miru
Osvrnula se i na najčešći argument predsjednika Milanovića – njegovu ulogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Barić pojašnjava kako Ustav tu funkciju uređuje člancima 94. i 100., no upozorava da se te ovlasti primarno odnose na izvanredne okolnosti – zaštitu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, odnosno na ratna stanja, vojne operacije i ozbiljne sigurnosne prijetnje. U mirnodopskim situacijama, predsjednikove zapovjedne ovlasti prema Oružanim snagama znatno su užeg opsega i detaljnije su razrađene zakonima, poput spomenutog Zakona o obrani. Stoga, pozivanje na opću ulogu vrhovnog zapovjednika u ovom konkretnom, protokolarnom slučaju nema pravno utemeljenje.
Politički sukob, a ne pravno pitanje
Barić zaključuje kako aktualni spor nije primjer uzurpacije predsjednikovih ustavnih ovlasti od strane Vlade, već nešto sasvim drugo. “Ovo je primjer nečeg izvanpravnog, političkog i svakako neprimjerenog”, ocijenila je. Njezina kritika usmjerena je na uvlačenje Oružanih snaga u političke obračune, što smatra izrazito štetnim. Tenzije je dodatno podigao premijer Plenković, koji je otvoreno zaprijetio načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu da će izgubiti povjerenje Vlade ako postupi po Milanovićevoj zapovijedi, a ne po odluci ministra obrane Ivana Anušića. Time se vojska stavlja u nezavidan položaj između dvije vatre, što je upravo ono na što stručnjaci poput Barić upozoravaju.
Cijeli slučaj tako je prerastao pitanje odlaska šačice vojnika u Pariz i pretvorio se u još jedan test funkcioniranja institucija i poštivanja pravnog poretka. Poruka ustavne stručnjakinje je jasna: zakone treba poštovati, a političke bitke voditi u areni za to predviđenoj, bez instrumentalizacije vojske.
