… 
I danas se sjeća, tip je imao gadan okus po cigaretama, a ljubio se kao bager. Mislila je da će joj odvaliti vilicu. Ali njegova ruka među njenim butinama natjerala joj je vrućinu u obraze i trnce uz kičmu. Prekinula ga je, zbog ljudi koji su gledali, samo da bi kasnije u tko zna kolikim noćima vodila vlastitu ruku istom putanjom, pokušavajući se prisjetiti snage tog osjećaja. Prekinula ga je i otjerala. Bila je to pijana igra i pravila su dopuštala takav razvoj događaja. Tanjin nesuđeni zamjenski ljubavnik se izgubio negdje, a izgubila se i Daliborova fufa – zaglavila je u zahodu, pretačući alkoholiziranu utrobu u školjku. Dalibor je iskapio još jednu čašu pa ustao na nesigurne noge, oteturao preko dnevne sobe i sručio se na ispražnjeno mjesto na trosjedu. Do Tanje. Tisuću je puta smišljala i u glavi uvježbavala taj scenarij. Gdje on kaže nešto, a onda se ona neodoljivo nasmiješi i odgovori nešto tako genijalno, sexy i neponovljivo da ti pamet stane, i onda se on jednostavno zaljubi u njezine sjajne oči i podatne usne i oni se vjenčaju i žive dovijeka sretno u prekrasnoj kući na obali najljepšeg mora. Ali on nije rekao ništa. Samo – “Eeeeeeeejjjj…” i pijani smijeh, na što je nju umalo uhvatio napad panike jer taj scenarij nije uvježbala, nije znala što odgovoriti na smijeh i na “Eeeeeejjjj…” pa je samo nijemo zinula i tako stajala, kao slika na televizoru kojem je otišao zvučnik. Dalibor je nekoliko treptaja čekao da se ispod slike pojavi titl, ali onda se samo ponovo nasmijao i srušio glavom u Tanjino krilo, pa sklopio oči i umirio se.
Konačno je dotaknula njegovu kosu, glatku i meku, zavodljivu krivulju ušne resice, te nježnu kožu lica prekrivenu osušenim tragovima sline od one kuje s kojom se čas ranije ljubakao. Zaspao je. Ona je priliku koristila koliko je mogla, mazila mu je usnulu glavu i torzo. Priželjkivala je da čitav stan nošen pijanim maglicama otplovi negdje iznad Bermudskog trokuta, da svi negdje nestanu i ostave njih dvoje nasamo, kako bi mogla konačno posegnuti za njegovim usnama. Ne bi joj smetao ni pijani zadah, ni tragovi sline na obrazima. Ali nije se dogodilo. Najbliže poljupcu što je od Dalibora dobila, kako te večeri tako i ikad, bila je lokvica sline koju je u snu ispustio preko ruba poluotvorenih usana ravno na njene prepone. Kad se kasnije izvukla ispod njegove pijane glave i ugledala mokru fleku, prvo što joj je neiskusnoj palo na pamet, bila je pomisao da su to tragovi njenog uzbuđenja probili kroz tkaninu donjeg rublja, skroz do površine traperica. Smiješno. Ali što je ona tada znala o ičemu? Ništa. Baš ništa. Nije znala što bi rekla idući put kad je na ulici susrela Dalibora, koji joj je samo u prolazu mahnuo, niti ne zastavši. Kasnije je i odmahivati prestao. Nije znala da će ga sretati sve manje, dok ne nestane sasvim iz njenog života, pojavljujući se samo u mašti, kao neka vrsta princa iz bajke, žudnje koja je obilježila period postajanja ženom. Nije znala niti da će ona sama, kad jednog dana završi fakultet, otkriti kako živi u zemlji u kojoj se od nastavničkog kadra očekuje 
da prihvate posao čobana, ali na žalost ni za čobanima nema potražnje. A mamina firma kasnila je s isplatama već šest mjeseci. Tanja nije mislila da će ikad doći do ovoga do čega je došlo, a još manje da će to vratiti Dalibora u njen život. Je li se iznenadila što je nije prepoznao, stojeći na njihovim vratima s prijetećim papirom u ruci i alatom u torbi? Nije. Ali ona je prepoznala njega, iako je sad izgledao nešto mekši oko pojasa i s prorijeđenom kosom na glavi. Nije mu ništa rekla kad se predstavio, samo mu je pokazala razvodnu kutiju i otišla u sobu, pustivši majku da uzaludno moli, psuje i preklinje. Tanja je znala da je to uzalud, da njega zapravo nikad i nije bilo briga. Ali nije ništa rekla, samo je nabila slušalice na glavu i odvrnula “Dorothy” koliko je još mogla, sjećajući se života u nekom drugom vremenu.
Dalibor je isključio njihovu neplaćenu struju i otišao, dok je mama plakala u hodniku. Grijanje se ugasilo, muzika je stala… sve je stalo. A Tanji je bilo drago što ga je ponovo vidjela.
David Šnajder
