Ženama je s godinama sve teže, tako kažu, izgledati dobro, dok je s muškarcima dijametralno suprotna stvar – kao da s godinama dobivaju neki novi šarm i sijede im predstavljaju samo još jedan ukras na licu. Hm…neminovno se stari i godine odnose svoje. No – nije li istovremeno pravedno da nešto i donose?
Gledam danas ženu koja je došla u naš ured. Mrežaste bijele najlonke, popularne buđolice, fini kompletić čija suknja seže iznad koljena, nekoliko pramenova i prekrasno lice. Stoji sa strane i priča s kolegom. Ne razmišljajući o njoj ipak ne prečujem da joj jedno dijete završava fakultet. Moooolim? Tu sam se prenula i još jednom bacila oko i mogu reći da sam ostala poprilično i ugodno iznenađena – kako se kaže – ne bih nikad rekla da joj je klinac već toliki. Spretno se umiješam u razgovor (iz čiste ženske znatiželje i potajne želje da i sama jednom izazovem takav brec) i čujem da gospođa ima 46 punih godina. – E moj Pero, hahaha, nisam ti ja od jučer. Pa imam već 46, previše, hahaha – kaže ona s takvom lakoćom da mi je pozlilo od sebe same i svojih kolegica koje stalno nešto mjerkamo same sebe i jedna drugu. Na to sam se uključila u razgovor i ja – mozak mi je, priznajem, i ovaj put bio brži od pameti i nepoznatu ženu priupitam: – Imate 46 prirodnih ili? – i nasmijem se pomalo i od nelagode zbog toga jer sam tek nakon izrečenog postala svjesna i sadržaja svog pitanja. Očekivala sam možda kakav prijeziran pogled ili hladan odgovor, međutim, dobila sam zadovoljnu konstataciju: – 46 sto posto prirodnih! Evo, pogledaj, malo me muče ove sijede, ali ih spretno rješavam pramenovima! – rekla spontanoje i nastavila se smijati.
Ja sam ušutjela. Ponosna na ženski rod, a posebno na onaj dio koji i s 40, 50 plus može izgledati privlačno, a u 60 + i više taj atribut može pretvoriti u očuvano i lijepo pa čak i s borama. Zapravo, percepciju valja mijenjati kako se mijenjaju godine – jer gospođa koja je naišla danas u ured – nije dvadesetogodišnjakinja (doduše ne izgleda niti godišta koje je navela), ali zrači takvom energijom i sigurnošću kao rijetko koja mlađa prolaznica. I u tome je kvaka. A, vidjelo se, osjetio je to i moj kolega Pero koji je s gospođom razgovarao gotovo koketno, kao što bi se možda u nekoj drugoj prilici zagledao u mlađu kolegicu. Očito je da svaka godina ima svoj okidač – on se s godinama mijenja, ali ostaje na snazi.
I zato – dragi vi, kada se sljedeći put brecnete pa ugledate neki lijepi komad – bilo muški ili ženski od 40+, 50+ pa čak i više – nemojte biti iznenađeni. Kod nekih jednostavno ne igraju plastične operacije i slične kerefeke, već sve one druge, uspješno provedene operacije nad životom. One male pobjede kojima se čovjek gradi tijekom života, a svime ostalime – životnim stilom, stilom oblačenja ili dekoriranja – samo nadograđuje.
Znam to. Vidjela ja danas uživo.
Ana Marija Vizintin
Tagovi
Ana Marija Vizintin, Bez celofana, Blog, godine, žene
Reklama za unutrašnju ljepotu?
Put na Mjesec
Kako su nastale ceste
Ah, blago se tebi!
Zašto ljude muči vrijeme?
