U Galeriji „Idealni grad“ Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 (Gajnice) u petak, 3. ožujka u 19 sati otvara se izložba „Poziv na zamišljanje: Prikupljanje II“. Izložbu možete razgledati od 3.3. do 22.3.2023. godine.
Najnoviju izložbu Emanuele Santini pod nazivom Poziv na zamišljanje: Prikupljanje II na prvome mjestu karakterizira snažan doticaj sa svakodnevicom, odnosno proživljanje iste kroz stvaralački proces, suprotan svakoj rutini. Kroz tri faze doktorske dizertacije – prikupljanje, sastavljanje, promišljanje, umjetnica se posvećuje kreativnom procesu s naglaskom na Jungovo nesvjesno. Gradbene odlike prve dvije faze ukazuju na njihovu usku povezanost – prvo je potrebno prikupiti (materijal), kako bi se kasnije mogla nastaviti faza sastavljanja. Ono što je zanimljivo u umjetničinu pristupu prikupljanju i sastavljanju jest činjenica da je njezin pristup u opreci spram značenja tih racionalno intoniranih pojmova, baš zbog toga što se Santini oslanja na intuiciju i slučajnost katkad koristeći tehnike meditacije, odnosno automatskog crtanja pri stvaranju eksperimentalnih crteža.
Lakoća “slučajnih pronalazaka” koja se temelji na Jungovom Geschehenlassen (dopustiti da se dogodi) u suprotnosti je s uvriježenim krutim pristupom prikupljanju koji je obično fokusiran na ciljnu grupu koju se skuplja. Crtačko prikupljanje i sastavljanje Emanuele Santini mekano je, nježno i precizno. Umjetnica želi izraziti ono što njezin svjesni um nije primijetio (Jung) pa njezine crteže prije treba promatrati kao svojevrsna iskustva, nego kao dovršene materijalizirane radove. Materijali prikupljeni tijekom faze prikupljanja uključuju komadiće papira, odbačene materijale, novine, papir za pakiranje, itd., a u njima možemo pronaći suvremeno kapitalističko, odnosno, moglo bi se reći “kolektivno autobiografsko”. Umjetničina svakodnevica priziva konzumerističku svakodnevicu svih nas.
U fazi sastavljanja nastaju većinom apstraktne forme – kolaži od poderanih komadića papira koji nerijetko završavaju s poderanim rubom pa stoga djeluju nedovršeno; crteži- asemblaži (od fr. assemblage što također znači prikupljanje) stvoreni kombiniranim tehnikama u kojima se ističe podmetač za čaše kao podloga koja je u kontrastu s laganim, izrezanim linijama papira koje je umjetnica u stanju meditacije vezivala u različite (crtačke) oblike. Novine se koriste ili kao pozadina za linijske crteže nastale automatskim crtanjem – u tim slučajevima novinski tekst je u drugome planu, ili se, pak, manifestira obratno – skoro čitav novinski papir prekriva crtež osim dvije riječi koje su istaknute – defining (definiranje) i posssibilities (mogućnosti). Na tome se primjeru možda najjasnije odražava Jungovo Betrachten – obratiti pažnju, razmotriti, koje karakterizira ovu fazu umjetničina rada. Riječ biva razmotrena i ona definira daljnje mogućnosti ovoga crtačkog eksperimenta koji će svoj finale doživjeti u posljednjoj fazi – fazi promišljanja.
Ta će se faza temeljiti na Jungovom Sich auseinandersetzen, to jest na suočavanju sa samom sobom. U toj fazi umjetnica će postati svjesna i tek tada doći će do konkretnih defnicija sveukupnog kreativnog procesa. Do tada, promatrač ima priliku sudjelovati u neograničenom prostoru ideja – u nesvjesnoj gradbenosti i gradbenoj nesvjesnosti aktualne izložbe.
Neva Lukić
