Predstava zagrebačkog HNK “U Agoniji” u režiji Ivice Buljana najbolje je dočarala atmosferu 27. Međunarodnog festivala malih scena, koji je započeo sinoć u Rijeci. Dvije glavne uloge u predstavi igraju dvoje Riječana Nina Violić i Livio Badurina.
Na dojam i atmosferu početka Međunarodnog festivala malih scena na društvenim se mrežama osvrnula dugogodišnja novinarka kulture u Novog lista Svjetlana Hribar, a njezinu objavu prenosimo u nastavku:
“Dvadeset i sedmi Međunarodni festival malih scena otpočeo je sinoć u Rijeci Krležinom „Agonijom“ u režiji Ivice Buljana. Predstava, koja je ovih dana na Marulovim danima dobila nagrade za glumačku izvedbu, režiju i dramaturgiju, u velikom je stilu otvorila ovogodišnji festival. Ispraćena je ovacijama i visokom ocjenom 4.49. Bez obzira kako će u konačnici izgledati poredak prema glasovima publike – a konkurencija će biti jaka – sinoć smo gledali predstavu za pamćenje, u kojoj ništa nije onako kako pamtimo iz ranijih gledanja ove Krležine drame. Ova režija Ivice Buljana ulazi apsolutno u povijest zagrebačkog HNK-a, kao i Nina Violić kao netipična Laura. Ona je naša suvremenica, žena koju su muškarci – razočarali, ranili, ostavili u punini njene samoće… Vječna priča. Laura Nine Violić nema iluzija – ona zna da je u životu svoje velike ljubavi, Ivana Križovca, tek epizoda; kao što je i u životu supruga Baruna Lenbacha, samo bankomat s kojeg stiže novac za kocku i piće. Zato su i trenuci povišenih tenzija rijetki, kao da se radi o hinjenom bijesu iza kojeg je samo gorčina… Pritom je, paradoksalno, svojim habitusom, njena Laura – žena od krvi i mesa. Sve su njene reakcije prirodne, sve spoznaje bliske, Nina Violić kao da osobno prolazi kroz tragediju Laurina života, svjesna potpunog besmisla, čeznući još samo za dostojanstvenim razrješenjem. Križovac, kojeg igra Livio Badurina, ni u jednom trenutku ne gubi nadzor nad igrom. On je smiren, distanciran, ne podiže glas, ne suprotstavlja se – samo mijenja temu, kada bi morao nešto reći. Ili „odpauzira“ odgovor fizički ispunjavajući prostor kako bi dobio na vremenu. Sjajna, promišljena igra u kojoj dvoje ljubavnika kroče paralelnim kolosjecima, bez ikakve mogućnosti za susret. Ono što je za Lauru tragedija njena života, za Križovca je tek obično, očekivano ponavljanje. Krešimir Mikić odličan je kao Lenbach – prototip ovisnika kakvih je bilo i bit će. U najnezahvalnijoj ulozi u ovom ljubavnom trokutu, Mikić je slabić koji će se ubiti iz kaprica. Iako u epizodnoj ulozi grofice Madeleine Petrovne, Ksenija Marinković virtuoznom izvedbom koja počiva na govoru ruskih emigranata, upečatljivo kreira atmosferu neiskrenosti i dodvoravanja… Stavljajući na repertoar Krležinu dramu „U agoniji“, koju je zamislio kao šestosatni diptih kojem je u prvom dijelu „Aretej“, Ivica Buljan još jednom dokazuje promišljenost svog vodstva Drame zagrebačkog HNK-a. Kroz dva mandata, on je sigurnom mišlju vodio ansambl prema integralnom u klasici, predstavljajući nam sva svoja htijenja upravo Krležom. Pravi potez nove intendantice bio bi da na čelo dramskog ansambla ne dovodi novog direktora, jer Ivica Buljan još ima, sigurna sam, još puno toga reći. Osobitost predstave koju smo gledali je i susret s dvoje Riječana u glavnim ulogama: Nina Violić i Livio Badurina, oboje – sigurna sam – vrlo motivirani za igru pred svojom publikom, pa k tomu još i na maloj sceni. Mnogi među nama pamte njihove početke… Sinoć smo gledali njihovu punu zrelost. Još moram dodati da je dvadeset i sedmi MFMS mogao biti dvadeset i deveti – pandemija nam je ukrala dva festivalska izdanja. Jučer ista živost ispred HKD-a kao unatrag svih prethodnih godina, mnogo poznatih lica, pravi ljubitelji kazališta na okupu. Ove godine prvi put bez utemeljitelja Festivala, Nenada Šegvića. Tuga…“, napisala je Svjetlana Hribar na društvenim mrežama.
L.B.
