Grupa humanitarnih radnika pokušava ukloniti leš iz bunara u zoni oružanog sukoba. Leš je bačen u bunar da zagadi vodu i da se prekine snabdijevanje lokalnog stanovništva vodom. Međutim, okolnosti uskoro pretvaraju jednostavan zadatak u nemoguću misiju.
Radnici prolaze kroz pomahnitali ratni pejsaž kao pokusni kunići u labirintu, iz kojeg možda nema izlaza. Rat unutar rata, u kojem bi jedini neprijatelj mogao biti nerazumnost. Kriza koju pokušavaju riješiti je humanitarna, ali oni su samo ljudi. Humor, drama, nježnost, rutina, opasnost, nada: sve to se uklapa u savršen dan. Jedini žanr ovog filma je sam život. Poput ruske lutke babuške, drama je to unutar komedije, unutar filma ceste, unutar ratnog filma.
Filma svojom naracijom i idejom uveliko podsjeća na Tanovićevu „Ničiju Zemlju“. Svjetska premijera u Sarajevu imala je Benicia Del Tora kao gosta. Na presici nakon projekcije mogli smo čuti detalje o suradnji španjolskog redatelja filma sa zvijezdama Holiwooda (Del Toro i Tim Robbins) i našom ekipom predvođenom izvrsnim Feđom Stukanom. Priča, sama po sebi, može se referirati na bilo koji rat. Snimanje filma proteklo je u Španjolskoj, na terenima koji umnogome podsjećaju na Hercegovinu gdje se radnja filma odvija. Relativno mali broj glumaca prezentira izuzetno zanimljivu priču o traženju konopca kojim bi izvukli leš iz bunara. Humor, uglavnom crn, daje novu dimenziju tematici koja je po defaultu tragična.
Apsurdne situacije u filmu vode nas od smijeha do suza i natrag, u priči koja govori o uzaludnosti napora entuzijasta, humanitarnih radnika, u borbi protiv birokracije kakvu UNPROFOR predstavlja. Na kraju padne kiša, prepuni bunar a seljaci sami riješe problem vađenja leša koji ispliva na površinu. Između mnogih poruka, svakako je najznačajnija ova koju možemo simplificirati u: “Dovoljno ste nam pomagali. Pustite nas da naše probleme rješavamo sami“.
Davor Mucić
Foto: SFF
