Turska hit serija “Sulejman Veličanstveni”, kao i turske serije koje su joj prethodile te one koje se trenutačno prikazuju na hrvatskim televizijskim kanalima, razbijaju stereotipe i mijenjaju predrasude koje kod dijela hrvatske javnosti postoje o Turskoj i njenim stanovnicima kao neprivlačnim i okrutnim Balkancima. Tako pridonose stvaranju drukčije slike o tom narodu kao kulturološki vrlo otvorenom i srdačnom, kojem su tradicija i obitelj najveće vrijednosti. S mnogim se tim likovima možemo poistovjetiti – brinemo iste brige i veselimo se istim stvarima.
Sulejman privlači i muške gledatelje
Serija “Sulejman Veličanstveni” zaslužna je za pravu malu revoluciju u konzumaciji sapunica jer je zainteresirala i veliki dio muške populacije, što predstavlja pravu rijetkost. Naime, za razliku od dosadašnjih sapunica kojima su posljednjih godina preplavljene nacionalne televizije, a koje svoje poklonike imaju mahom među ženskim gledateljstvom, na ljubavno-povijesnu sagu o najvećem vladaru 16. stoljeća i njegovom haremu “navukli” su se i mnogi muškarci.
Tako prema nedavno provedenom istraživanju nezavisne agencije AGB Nielsen Media Research, sultanova osvajanja na bojnom polju i u haremu, svake večeri prati čak 37 posto muških gledatelja, što znači da ova serija ruši stereotip da muškarci zaziru od romantičnih serija kojima su u središtu radnje ljubavni zapleti i spletke, doduše začinjene poviješću i vojnim pohodima.
Također, ova je produkcijski najskuplja turska serija, za razliku od ostalih sapunica s hrvatskih ekrana, privukla više gledatelja iz urbanih sredina koji čine 57,5 posto gledatelja. Ostale sapunice najviše poklonika imaju među ženama iz manjih sredina, starije dobi i srednjeg obrazovanja.
Istraživanje je pokazalo da romansirane dogodovštine čuvenog turskog vojskovođe najviše prate Dalmatinci, Istrani i Zagrepčani, a među muškom gledateljskom populacijom mnogi imaju i visoko obrazovanje, što se može tumačiti povijesno-ratnom pričom, koja je zainteresirala i tu, inače sapunicama manje sklonu, populaciju.
Sapunice u službi gospodarstva
Turske serije su produkcijski znatno kvalitetnije od mnogih južnoameričkih, koje nisu znale iskoristiti televizijsku publiku za promidžbu svoje zemlje. Turci su to izvrsno odradili. Povijesni aspekt, spletke i intrige na sultanovu dvoru, bogata kostimografija i detalji raskošnih interijera i rekvizita primamljiv su mamac za gledatelje, što je maksimalno iskorišteno u promotivne svrhe. Serija “Sulejman Veličanstveni” stvarana je s popriličnom dozom umjetničke slobode i ne robuje u potpunosti dokumentarističkom pristupu – otud određene faktografske netočnosti kao i stilski i kostimografski odmaci od realnosti u to doba, no dobar je primjer kako se na pametan način drugima može približiti svoja zemlja, narod i kultura.
U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama jugoistočne Europe odnosno Balkana, uspješnosti ove, ali i drugih turskih serija zasigurno je doprinio i snažan kulturološki efekt istovremene različitosti, ali i sličnosti. Danas nemamo previše doticaja s turskom kulturom, no mnogi su nam segmenti te kulture i, osobito jezika, bliski zaslugom povijesnih utjecaja.
Posljedice popularnosti serije u ”življenoj kulturi” odnosno svakodnevnom životu pokazuju se u velikom porastu bookinga putovanja u Tursku, osobito Istanbul. Dodatni efekt turskih serija u zemljama u kojima se emitiraju je i poboljšana percepcija i povećan interes za turske proizvode. Serije tako imaju i ulogu ekonomske predvodnice turskim gospodarstvenicima koji, podržani stabilnom ekonomijom i visokim stopama rasta koje Turska već godinama ostvaruje, vrše snažan trgovinski i investicijski prodor u zemlje svog europskog i azijskog okruženja. Ovim „mekanim“ načinom, jezikom sapunica koji publika voli i razumije, Turska razbija predrasude, brendira zemlju i obnavlja svoj politički, gospodarski i kulturni utjecaj na području nekadašnjeg Otomanskog carstva. Dakle, Sulejman ponovno osvaja…
Vladimir Zubković
