Što će nas naučiti Gorski Kotar

74

Sve su oči i uši uprte u svakodnevnu borbu stanovnika ovog prelijepog , ali i kako je postalo jasno, ekstremno zahtjevnog kraja. Naravno, i državni se vrh sletio u Gorski Kotar, osobno valjda dati podršku ljudima i ponuditi pomoć.

Premalo i prekasno možda? Možda ipak da. Nemojte me krivo shvatiti, lijepa je gesta i dolazak premijera i predsjednika i svih ostalih koji su ovih dana prošetali goranskim krajem. I lijepo je od medija da uredno izvještavaju o stanju gore i informiraju javnost. I sasvim je u redu da se tako ponašaju, ali… Izgleda da je nažalost, kako to jako često biva, bila potrebna katastrofa ogromnih razmjera (jer ovaj kaos gore to upravo i jest) da bi netko napokon posvetio pažnju Gorskom Kotaru.

Gorani su inače samozatajni ljudi, vjerojatno i presamozatajni. I svake jače zime se ostaje bez struje, ne ovako drastično, ali ipak da. I svake jače zime se desi da ceste budu zatvorene, da stradaju šume, da strada divljač. A Gorani samo slegnu ramenima i kažu „navikli smo mi na to već“. A ne bi trebali biti. Nikako.

Kraj koji je mogao, tko zna zašto nije, biti mala Švicarska, danas je gotovo pust. Tko ne ode zbog traženja posla, otići će zbog djece. Ljudi Gorski Kotar ne napuštaju zato jer im se tako hoće, nego zato jer su prisiljeni. Zato jer se događaju nebuloze poput činjenice da je jeftinije jednom srednjoškolcu otići u srednju školu u Rijeku i tamo plaćati dom nego plaćati autobusnu kartu do delničke srednje škole iz okolnih, 10 kilometara udaljenih mjesta. Zato jer je netko „na vrhu“ odlučio da je Gorski Kotar razvijeno područje i ukinuo mu status brdsko planinskog područja…i tako dalje.

Ogromna infrastrukturna stradanja koja je pretrpjela mreža strujne opskrbe mogla su biti spriječena da je netko stupio u kontakt s vlastitim zdravim razumom, na stranu stavio profit i zaradu, i tijekom zadnjih eto skoro 25 godina pomalo počeo prilagođavati infrastrukturu i strujne vodove stavljati pod zemlju. To nije nikakvo izmišljanje tople vode, to se tako radi u područjima poput Gorskog Kotara.

Svašta je moglo, no nije. Tko je kriv nemoguće je i nezahvalno govoriti jer krivaca ima puno. Možda će zbog ovog ledenog vala Gorski Kotar napokon dobiti pažnju koju zaslužuje. Možda je majka priroda odlučila na ovaj način skrenuti pažnju na jedan od najljepših i prirodno najbogatijih krajeva Hrvatske.


No, crne misli na stranu, Gorani, veseli ljudi, organizirali su se međusobno, mlađi su krenuli pomoći onima koji sami više ne mogu, vrijeme provode zajedno, kako su napomenuli nekoliko puta „u živo“, bez fejsa, bez mobitela…Tko zna, šuška se da će nakon ovog nestanka struje doći do bejbi booma u Gorskom Kotaru !

Držimo fige Goranima, i neka vas više nitko ne zaboravi!

Photo: Višnja Magdalena Bolf i Gorski kotar Adventure

Komentari