Možete nam za početak reći o kakvom se projektu radi? Kako ste došli do same ideje i koliko Vam je dugo trebalo da ju realizirate?
Spajam kulinarstvo i putovanje. Mislim da se neka zemlja i druga kultura najbolje upoznaje kroz hranu i običaje i da kasnije to najviše ostaje u sjećanju. Do ideje nije bilo teško doći, obožavam kuhanje a podjednako tako i putovanja i putopise. Spojio sam dvije stvari koje najviše volim u jednu. Realizacija cijelog projekta trajala je oko mjesec-dva, a sama odluka o putovanju pala je doslovce preko noći. Spontan sam
Opišite planiranu rutu. Prema kojim kriterijima ste birali mjesta koja želite posjetiti? Radi li se samo o kulinarskim kriterijima ili ćet čitateljima donositi razne informacije?
Ruta nije nešto posebno detaljno planirana, odabrao sam početnu točku i jednostavno si zadao određeni broj dana. Po tim kriterijima birani su gradovi i države po putu, velim, volim spontani provod . Kod biranja ruta kod Azijskog i Indijskog dijela nema nešto previše promašivanja, koja god mjesta odaberete, dobivate pun pogodak, pogotovo kod hrane. Putopis koji pišem tokom puta, kao i slike i video materijali, fokusirat će se na cijeli sliku, ali uz malo više pažnje prema hrani. Neću zanemarivati ništa tokom puta, sve me zanima.
Jeste li uzbuđeni, preplašeni? Putujete li sami?
Iskreno, nemam pojma. To ću znat kad sletim u Peking, još nisam svjestan što me čeka i kakav put mi je pod nogama, ali ne brinem. Strah usmjeravam da me tjera dalje, bolje na taj način nego da se zatvorim u sobu i dalje samo maštam o tim krajevima. Prvih 100 dana puta sam potpuno sam, bez ikakve pomoći i bez snimateljske ekipe, a na Indijsku turu mi se pridružuje prijatelj iz Vodica koji je također veliki avanturist.
Koji je Vaš krajnji cilj, imate li već zacrtane one koje želite postići? Koji biste rezultat htjeli postići da biste sami svoju misiju nazvali uspješnom?
Hmmm, ne gledam to na taj način. Ovo putovanje će me definitvno primijeniti, ali to je moguće samo na bolje. Jedini cilj mi je vratiti se kuću živ, ostalo su sve samo bonusi tokom puta hehe :).
Kako se spremiti na put od 200 dana? Što sve nosite sa sobom?
Skupljanje opreme je komplicirana stvar i stvarno treba paziti na jako puno toga. Ipak Vas nema 200 dana, i taj ruksak je vaš putujući ormar. Uzeo sam samo osnovne stvari, fotić i laptop. Ipak idem kroz Kinu, pošto je 99% stvari made in China, lako kupim nešto putem ako zaboravim kod kuće.
Kojoj se lokaciji najviše veselite? Postoji li neka od koje možda strahujete? Brine li Vas sigurnost?
Jedva čekam da stignem u Vjetnam i Tajland, te dvije države su mi najdraže na cijeloj turi, ali su mi i ostale jednako toliko zanimljive. Ruta kojima ću kročiti su backpackerse rute i više manje su dobro ugažene. Nema straha oko sigurnosti, samo treba biti pažlljiv i to je to.
Kako je Masterchef utjecao na Vaš život i je li u konačnici to iskustvo dovelo do ovog putovanja?
Život mi se promijenio za 180 stupnjeva nakon završetka. Ušao sam u kuhanje s novim očima i ciljem i planiram ostati u toj struci i dalje. Ovaj put smatram samo ulaganjem u to, otvaram si nove vidike, profesionalno i privatno.
Putem kojih kanala ćete dijeliti svoje doživljaje, gdje čitatelji mogu potražiti Vaše putopise?
Pisat ću putopis koji možete tjedno pratiti na portalima dnevnika.hr, a skoro pa dnevno (ovisi o internet vezi) možete cijeli put pratiti i na mojim osobnim facebook stranicama.
Razgovarala: Ana Vuković
