Jadranom su opet zavladale pasje vrućine. Očekuju se temperature i iznad 40 stupnjeva celzija. Turist poludio na suncu. Dubrovnik najtopliji grad u Hrvatskoj. Nesnosne vrućine natjerale ljude u fontane.
I tako dalje, i tako dalje. Ovo su novinski naslovi koji me bodu u oči ispisani najvećim mogućim fontom koji bih vidio i iz aviona, a snimim ih dok autom prolazim po centru. Priznajem, iako nemam praksu čitanja novina, zadnjih dana sam zavirio. Ljeto je, moram. Bolje rečeno, što raditi ljeti u one slobodne sate, nego čitati nešto nabrzinu? Tako sam se i ja ponovno ulovio novina, izbjegavajući Crne kronike i ostale uznemirujuće rubrike. Knjige sa pametnim sadržajem ostavljam za jesen, koju, moram priznati, jedva čekam.
Vrijeme kao da prati događaje na Zemlji, pa je i ono poludilo. Nakon kišnog srpnja kada je sve ”mirisalo” na totalnu propast sezone, kolovoz je vratio osmijeh na lice mnogima. Naravno, ona boja kože kojom sam se hvalio, koju sam dobio početkom srpnja dok sam nadobudno tražio luftić sa palmom, nestala je odavno, jer u kolovozu sam se okupao svega par puta, mahom predvečer, kada sam se jednostavno morao ”baciti” da se rashladim.
Hm, pasja vrućina. Promatram svog psa Giovannija, koji je, istina, još ljeniji nego inače, i odlučim komunicirati s njm, da vidim da li mu je toplije nego inače. Dok prolazim oko njegove kućice da me ugleda, majstor je cijelom svojom dužinom istegnjen po kućici i spava. S onolikim ušima nadam se da čuje moje korake i da se približavam, ali on samo lijeno otvori lijevo oko, pogleda me, i opet zaspi. Inače, to je najrazmaženiji pas na ovoj planeti, što se može zahvaliti mojim ukućanima koji su se potpuno posvetili tom malom-velikom čudu, pa ga se, nakon šetnje, treba počekati da napravi nekoliko krugova oko kućice, a tada gladiti da bi majstor jeo. Da ne spominjem da pola dana provedu s njim, slikajući ga, a navečer odmaraju tako da gledaju fotke koje su fotografirali. Dok ga šeću po susjedstvu, svim susjedima kažu : ‘‘Mauro nam ga je uvalio, njega nikad nema doma, svakih par dana ga prošeta”. Onda ja, kada ga šetam dobijem te povratne informacije i čujem što su pričali pa kažem svojim simpatičnim starijim susjedama : ” ma znate kako je, nabavio sam psa samo da ih nekako natjeram da svaki dan šetaju, a redovita šetnja je najzdravija stvar na svijetu. Šetnja je zdravlje. Ja ga najčešće šećem po šumi pa me ne vidite.”
Tada susjede odobravajući potvrdno kimaju glavom i kažu- bravo, bravo, vidiš kako si ti obziran (sada ispadam najbolji sin na svijetu), a ako slučajno nanjušim da slijedi pitanje zašto se još nisam oženio i prodike kako to treba učiniti što ranije, onda bacim i malu šalu na svoj račun : ”znate šta, morao sam nabaviti tog psa, roditelji bi sigurno htjeli unučad, pa im je ovo odlična zamjena i priprema za ono što slijedi”- sa ovim ih totalno začepim i zadovoljim njihovu vječitu potrebu za pametovanjem i njihovu radoznalost da li će se ubrzo čuti zvona sa Kastavske ceste.
Na kraju našeg susreta, ako mi još pohvale neku pjesmu i kažu kako su me vidjele na televiziji i da je bilo ”baš simpatično” -ispadam najbolji mogući susjed na svijetu. Mašala.
I tako ja, nakon što obavim sve ”pasje zadaće” razmišljam zašto ljudi nazivaju te nesnosne vrućine ”pasjim vrućinama”, zašto je sada ”pasje ljeto”. Razmišljam da li da to priupitam mog Giovannija, pa on je pas, on će sigurno znat. Ako on ne zna, tko će. Ali ne želim ga ometati u snu, pa posegnem za svojim dobrim prijateljem Googleom.
I kaže meni Google: stari Rimljani nazivali su ovo doba godine „pasje“. Razlog tomu je bila zvijezda Sirius iz zviježđa Velikog Psa, poznata po tome što je jedna od najsjajnijih zvijezda. Ona izlazi i zalazi zajedno sa Suncem tokom druge polovice srpnja. Vjerovalo se da tako pomaže Suncu u isijavanju topline i daje nam četrdesetak dana vrućeg i sparnog vremena.
Vjerojatno je u doba Rimljana to bilo tako, 40 dana zaredom, a ja se ne bih čudio da se ove godine kupam u moru za Božić, a da za koji dan padne temperatura i zajedno s njom i snijeg, pa će djeca prvi dan škole otići tamo na saonicama.
Kako god, pasje ljeto je još uvijek vani, iskoristite ga maksimalno, jer ubrzo stvarno počinju obaveze. I za svaki slučaj, pripremite mlijeko i kekse i stavite ih kraj kamina jer, nikad ne znate, možda Djed Mraz već noćas navrati…
Do sljedećeg četvrtka,
Živjeli vi meni!
Mauro
Pišite Mauru na maurovizija@teklic.hr
