Nije bilo dovoljno

90
Kruno Čudina

Ispisujući traumu nakon bračnog sloma, svoju i institucionalnu bespomoćnost u posredovanju među rastavljenim roditeljima, Kruno Čudina opet se vraća istraživanju odnosa roditelja i djeteta. Nakon prvog romana koji je tematizirao ljubav prema ocu, sada je autorov pogled usmjeren prema roditeljskoj ljubavi. Nije bilo dovoljno zapravo je neuobičajen ljubavni roman o onemogućenoj očinskoj ljubavi i boli zbog odvojenosti od djeteta, uobičajenoj praksi društva i socijalnih instrumenata prema kojima je majka uvijek u prednosti, sposobna donositi odluke bez obzira na preporuke socijalnih i inih, zapravo nemoćnih službi. Duboka i potresna drama isključena roditelja potiče na razmišljanje o ispravnosti vjerovanja da je samo majčinska ljubav biološki uvjetovana, dok je ona očinska naučena. No, biti dobar roditelj mnogo je više od biti odrastao i odgovoran, potrebno je oživjeti vlastito djetinjstvo, pa onda s djetetom u sebi i s djetetom na ramenima krenuti u avanturu roditeljstva.

Izvadak iz knjige

Toliko dana kasnije. Sjedit ćemo u kafiću blizu tržnice. Rano ujutro. Imat ćeš zimski cvijet u ruci, drveni, bijeli, zatvoreni. Daaaa! Ići  ćemo na put. Neće nas biti strah. Dignut ću ten a ramena, izaći ćemo van. Nebo će biti svijetloplavo. Puhat će povjetarac. Padat će kosa, sitna kiša. Mahat ćeš zimskim cvijetom. Daaaaa! Govorit ćeš iš, iš, iš! Vjetru I kiši I zubatom suncu. Daaaa, oću! Potjerati sve, tata! Iš, vjetar! Iš, kiša, iš, iš! Sjest ćemo u munjeviti auto. Crveni, muuuu-njeviti! Zimski cvijet će nam dati snagu, tata? Da. Ti si moj zimski cvijet. Maši, samo maši, ljubavi! Idemo do velike planine. Jaaaako velike, tata? Jako velike, Katiko. Joooj! Moram puno mahati. Iš. Iš. Iš!

Ljevak, knjige bez granice!

Komentari