Kod Karla na recepciji sam se raspitala koji bi, od mnoštva brodova, bio najbolji za jednodnevni izlet na Veliki koraljni greben. Kako je on bio više puta jer voli roniti i fotografirati pod vodom, objasnio mi je koje su mane nekih i prednosti drugih te sam na kraju izabrala jedan koji se njemu najviše svidio i bio je među povoljnijima po cijeni. Naveliko smo se raspričali o svemu i svačemu i nakon što sam mu pričala kako sam na Fidžiju uživala fotografirajući pod vodom fotićem koji mi je posudila cura koju sam tamo upoznala i kako mi je žao što neću to moći i na Velikom koraljnom grebenu, Karl je ponudio da mi posudi svoj podvodni i to vrlo kvalitetan fotoaparat! Uopće to nisam očekivala i bila sam oduševljena, stvarno lijepo od njega. U ovom Cairnsu sve nešto dobijam, bit će da je stalan osmijeh na mom licu imao neki ulog u tome
Snorkelling u uzburkanom oceanu na Velikom koraljnom grebenu
Karl mi je navečer donio fotoaparat s posebnim plastičnim kućištem i objasnio mi kako rukovati njime. U sunčano i toplo jutro otišla sam do centra u marini podignuti kartu, red je bio dosta dugačak, ali išao je brzo. Kad je brod krenuo najprije nam je osoblje objašnjavalo koji je plan izleta, većina ih je išla na ronjenje s perajama i dihalicom, a neki i na ronjenje s bocama. Ja sam već platila za izlet s jednim ronjenjem, budući da nisam imala položeno za ronioca, moralo je opet biti uvodno ronjenje iako sam prvo već obavila na Fidžiju. Instruktor ronjenja koji nam je objašnjavao plan bio je simpatičan i obećavao je odličnu zabavu pod vodom. Ja sam nažalost dobila drugog instruktora s kojim nismo ništa zanimljivo vidjeli, osim što smo se slikali sa divovskom plavom školjkom koja se jadna toliko naviknula na neprestane posjete grupa turista da se više nije ni zatvarala pri dodiru. Tu se našao i ogroman morski krastavac crvenkasto bijelih nijansi. Ostatak zarona nije bio previše zanimljiv. Bila sam razočarana i po izlasku sam se požalila onom drugom instruktoru koji je obećavao predivne prizore i odličnu zabavu našto je on predložio da otiđem na još jedan zaron kasnije s njim i njegovom grupom i da će mi nadoknaditi. Tako sam i napravila, Veliki koraljni greben mora da je puno ljepši od onoga što sam do tada vidjela i nisam htjela propustiti još jednu priliku.
Divovska tridacna u kratkom predahu prije nove navale ronioca koji se žele s njom slikati
Drugi zaron je bio super. Za razliku od prvog instruktora s kojim smo sve obilazili nekako s daljine i morali smo roniti u paru držeći se ispod ruke što me totalno živciralo jer sam se osjećala sputano i nisam mogla slobodno fotografirati, s ovim je doživljaj bio potpuno drugačiji. Prije ulaska u ocean instruktor je rekao da će nas doći pozdraviti Wally čim uđemo u vodu. I tako je i bilo…odmah po ulasku, iz dubina nam se počela približavati velika plava simpatična riba..buljavih očiju, velikih mesnatih usta i s grbom na vrhu glave. Wally ili riba Napoleon obožava ronioce, voli da ju dodirujete i uz vas je poput vjernog psića. Nakon što smo se poigrali s Wallyem zaronili smo u dubine. Instruktor nam je dopustio da ronimo samostalno bez para i rekao da ga pratimo. Ronili smo tik do šarenih koralja, provlačili se kroz koraljne tunele, stali kod anemone i pozdravili obitelj Nema…Ja sam jednog čak i brzinski dotakla, znam, znam ne smiju se dirati ribe, ali nisam mogla odoljeti. Instruktor nam je pokazivao crni morski krastavac iz kojeg je pri stisku izalazilo nešto crvenkasto.
Dobroćudni Wally obožava ljudsko društvo i ponaša se poput umiljatog ljubimca
Kad smo izranjali i već skoro bili pri vrhu, instruktor je nešto ugledao i signalizirao nam da idemo opet dole. Spustili smo se do oble gotovo okrugle stijene obrasle koraljima, a prekrilo ju je jato sitnih srebrnih ribica poput nekog staklenog i svjetlucavog oblaka. Ribice su jurile, pa slike nisu najčistije, ali prizor je bio bajkovit. Ulovili smo pogledom i rep neke veće ribe koja se pokušavala sakriti na pijesku ispod stijene.
Oblak užurbanih ribica obavio je koraljima prekrivenu stijenu
Drugi zaron se potpuno isplatio i oduševio me. Stali smo na još jednoj poziciji gdje je koraljni greben bio metar ispod površine mora i tu smo imali sat vremena za snorkeling. Na tom mjestu je bilo svakakvih šarenih ribica od kojih sam neke već vidjela na Fidžiju.
Koraljni tunel
Kad smo na kraju vraćali ronilačka odijela za čije smo iznajmljivanje morali platiti deset australskih dolara, očekivala sam da će mi naplatiti i drugi zaron. Pitali su me samo deset…izgleda da se splet neobičnih sretnih okolnosti na moje oduševljenje nastavio. Dobili smo potvrde o uspješno izvedenom uvodnom ronjenju, to mi je bila već druga i tada sam shvatila da bih voljela položiti tečaj za ronioca. U Cairnsu mi je još bilo ostalo par dana, pa nisam imala vremena, ali kako sam kretala u Singapur odlučila sam to napraviti negdje u tim krajevima. Sigurno će biti i jeftinije nego u Australiji.
Tekst&foto: Nola
