Na uzavrelom tlu Rotorue i Taupa

404

Jutro nakon uzbudljive maorske večeri krenuli smo prema Rotorui, gradu poznatom po termalnim izvorima, jezerima i gejzirima. Čim smo došli na područje Rotorue, iz zemlje je počelo „kuhati“ i svako toliko bi se u zrak dizao dim. Kao da smo došli u predvorje pakla, a gradom sumpora širio se smrad trulih jaja. Neki iz grupe su odlučili ostati u okolici i opustiti se u Spa & Wellness centru uz masaže i kupke u termalnim izvorima i blatu, a uz Spa se nalazi i geotermalni park.

Naziv „Hell’s gate „ geotermalnog parka i wellnessa savršeno pristaje ovom zadimljenom i uzavrelom mjestu.

Nekolicina nas odlučila se za Wai-O-Tapu Thermal Wonderland ili Termalnu zemlju čudesa. Chase nam je objasnila da ćemo se za tri sata naći ispod ulaza u park, kod potoka u koji se ulijeva termalna voda, a kupanje u njemu je besplatno. Tome sam se baš radovala. Zajedno s Engleskinjom Kate uzela sam kartu parka na ulazu, popile smo kavu i krenule u obilazak. Svako jutro u 10.15 aktivira se gejzir Lady Knox, pa smo najprije pohitale tamo. Jedan od čuvara parka došao je i u gejzir ubacio malo sapuna da naljuti Lady, koja je ubrzo nakon toga počela izbacivati mlaz tople vode koji je dosegao 20m. U parku postoje tri staze, a mi smo odlučile proći sve tri. Najprije smo došle do bazena blata koje se krčkalo i svako toliko izbacivalo mjehuriće, a zatim su se ipred nas izmijenjivala jezerca nestvarnih boja. U jezeru nazvanom „Umjetnička paleta“ moglo se vidjeti kako se pretapaju površine zelenkastih, plavih, žutih i ružičastih tonova.

„Champagne pool“  najljepši je među termalnim jezerima, a posebno se ističe svojom intenzivnom plavom bojom u kontrastu s čudnovatim narančastim slojem koji se zalijepio za njegov rub.

Staze dva i tri vodile su kroz predio šume uz još kipućeg blata, jezera i manjih gejzira. Vidjele smo i žute sumporne špilje i manje kratere, a po izlasku smo se zaustavile u dućanu parka gdje sam kupila masku za lice od ljekovitog blata i nekoliko razglednica.

Na zadnjem dijelu staze prije izlaska iz termalnog parka dočekala nas je zelenkasta voda „Đavolje kupke“. Kupanje smo preskočile.

U WC-ima parka smo se presvukle u kupaće kostime jer kod potoka s termalnom vodom, koji je izvan parka uz cestu, nema svlačionica. Stigle smo prije nego je došla Chase i ostatak grupe, pa smo uživale u miru uz još par drugih posjetioca.Oko jezera su se nalazili znakovi upozorenja da se ne smije stavljati glava ispod vode zbog mogućnosti zaraze nekom bolešću. Hm, ako idu drugi idemo i mi, a usta ćemo držati zatvorena. Malo jezerce u koje se ulijevao vrući termalni potok bilo je opuštajuće za plivanje. Ovisno da li dalje ili bliže od potoka, voda se kretala od svježe do one dosta vruće, a najljepše je bilo u dijelu gdje su se miješale. Voda je tu bila plitka i moglo se sjediti i uživati. Stigao je i ostatak ekipe, pa je ubrzo u jezercu nastala gužva. Nakon jedno sat vremena toćanja presvukli smo se u grmlju i ukrcali u naš narančasti mini bus. Topla voda nas je malo omamila, pa smo svi utihnuli i malo zadrijemali. Inače je Chase većinom imala mikrofon na glavi i dok smo prolazili kroz razne dijelove ona bi nam pričala zanimljivosti vezane za taj kraj, ali na toj dionici na sreću nije bilo zanimljivosti. Prije dolaska u grad Taupo na istoimenom jezeru stali smo kod vodopada Huka na brzoj rijeci Waikato. Po drvenoj stazi iznad divlje rijeke došli smo do zapjenjenih vodopada koji se se obrušavali preko ruba litice.

Rijeka Waikato se od svojih uobičajenih 100m širine odjednom sužava na 20m i slijeva s 20m visine tvoreći Huka vodopade. Huka na maorskom jeziku znači pjena.

Rijeka Waikato ulijeva se u jezero Taupo do kojeg smo uskoro stigli i smjestili se u hostel u gradu Taupo. Šest kilometara istočno od grada nalazi se ugasli vulkan Mount Tauhara za kojeg se veže maorska legenda. Planina  Tauhara i svi ostali vulkani ratnici koji su tada bili na okupu duboko su bili zaljubljeni u žensku planinu Pihangu na južnoj obali jezera. Nakon borbe za Pihanginu naklonost pobjedila je planina Tongariro. Ostale poražene planine odlučile se napustiti područje Tongarira i putovati što dalje uspiju u toku jedne noći. Neke su krenule u smjeru zalaska sunca, neke u smjeru izlaska, a Tauhara je bio tužan i teška srca sporo je odmicao. Kad je svanulo dospio je samo do sjeveroistočne obale jezera Taupo gdje i danas stoji tužno gledajući preko jezera u svoju izgubljenu ljubav, Pihangu.

Ostatak popodneva u Taupu imali smo slobodno, a neki su otišli na skakanje padobranom. Smjestila sam se u četverokrevetnoj sobi s Ericom, Kate i još jednom curom. Otišli smo u šetnju gradom i mali shopping jer nas je sutradan čekalo planinarenje, a većina nije imala potrebnu odjeću koja će im trebati i za Južni Otok. Ja sam imala nepropusnu jaknu, hlače i termo majicu, jedino su mi nedostajale izgubljene gojzerice, koje sam za to jedno sutrašnje planinarenje namjeravala iznajmiti.

Mirna atmosfera grada Taupa na istoimenom jezeru nije što se čini. Jezero Taupo zapravo je vulkan čiji je vrh odletio u jednoj od najvećih i najrazornijih erupcija na ovoj planeti, a cijelo područje leži na termalnim izvorima, bazenima kipućeg blata i brojnim kraterima.

Putem smo sreli Nielsa i još neke iz grupe, pa smo na kraju svi zajedno otišli do velikog supermarketa da kupimo hranu za sutrašnju zajedničku večeru.Odlučili smo se za meksičku kuhinju, a mladi Kanađanin Joe ponudio se da sve pripremi. S namirnicama smo se vratili u hostel, pojeli jeftinu hostelsku večeru i krenuli rano na spavanje jer nas je sutradan čekalo kretanje u 6 ujutro i osvajanje planine Tongariro. Budući da je Tongariro, prema maorskoj legendi,  izašao kao pobjednik u borbi, nije nas čekao lagan zadatak.

Tekst&foto: Nola

Sljedeći nastavak bloga pročitajte u petak 25.5.2012.

Komentari