Dođe dan kada shvatiš da je onaj ”odrasli” život ustvari odavno počeo, samo se ti ne osjećaš tako. Ni itko oko tebe. Uvijek misliš da su tvoji mama i tata ”veliki”, a ti si još mali, i tako će uvijek bit. I misliš si ”jednog dana kad odrastem” onda ću to, to i to. Ne znam točno što se mora dogoditi da shvatiš da si ti već odavno dio tog odraslog svijeta, da ti kosa ipak nije isto gusta kao na slikama sa maturalnog putovanja i da ti se baš više ne da izaziti tamo gdje je zadimljeno i bučno, a ako se kojim slučajem malo jače napiješ, tri dana dolaziš k sebi.
Polako dolaziš do toga da najviše uživaš u druženjima sa određenim prijateljima uz dobru glazbu, finu cugu i klopu, da se odavno ne pretvaraš da ti je netko simpatičan ako nije, a više i ne spavaš sa svakom koja ima velike cice. Sada si počeo slušati što one pričaju i stav je postao bitniji od cica.
Koji se klinac, zaboga, dogodio?
Odrastao si, prijatelju.
U glavi si i dalje, naravno, onaj isti klinac. Ono dijete koje nikad nećeš izgubiti i to je super. Samo si tamo negdje između Nintendo Game Boya i Playstationa 3 svjedočio vjenčanjima svojih prijatelja. Koji je sljedeći korak? Rođenje djeteta, naravno.
Protekli tjedan stvarno mogu nazvati ”Rodija se sin” pošto su mi dva prijatelja postali tate. Odmah da napomenem, još uvijek se ne mogu naviknuti, a mislim da još ni oni nisu svjesni.
Ponedjeljak ujutro, negdje 11 i pol, zvoni telefon. Zove me Marin. Ej care, gotovo je. Postao sam tata! Rodio se mali Ante!
– Aaaaa, čestitam, care! Dugo živio, sretan bio!
– navrati do Lože oko 8 na cugu, bit će mi drago
– -naravno da hoću.
Prvotni plan bio je pristojno se pojaviti, nazdraviti, popiti 2-3 pića i otići doma. Kako da ne. Ljudi dolaze jedni za drugim, cuga po cuga, meni sve ljepše. Kreće pjesma, ljudi se opuštaju. Ključeve auta dajem konobaru, javljam bratu da ovo neće dobro završiti i neka dođe po auto. On dolazi, vidi u kojem sam stanju pa po stoti put prodaje istu foru koja pali :
-hoćeš mi kupiti iPad?
-naravno
-ajde da mi to bacimo na papir
-ajde.
-potpiši.
-evo.
Naravno da potpisujem. U tom trenutku bih vjerojatno i bivšoj punici potpisao da joj kuću ostavljam.
Sljedeći dan klasika koja se mora dogoditi, a moliš Boga da se ne dogodi. Glavobolja i komatozno stanje sve do nekih 5 popodne. Sam sebi tužno priznajem- nekad si mogao više…
Samo još da napomenem da Dario ipak nije dobio iPad nakon što sam se otrijeznio i potišten je zbog toga jer filmove mora gledati sa svoja 3 ekrana u sobi, a na fejsbuk se logira sa običnog kompjutera ili iPhonea. Siroto dijete, kako mi ga je žao.
Par dana pauze.
I onda… ispočetka.
Sjećate li se ankete kada ste i vi mogli sudjelovati u imenu djeteta mog kumčeta Cimeta? Naravno da se sjećate.E, pa oni koji su rekli da će se mali zvati Rene, bili su u pravu. Sretni dobitnik biti će obavješten putem e-maila već ovih dana te ima besplatni pregled i poliranje zubi u ordinaciji Zimmermann čim se naš doktor malo oporavi od šokova koji su se događali posljednjih dana.
Rođenje malog Renea prepričavati će se godinama, jer najveća fešta događala se upravo u vrijeme dok je on dolazio na svijet. Cijela ekipa navečer se našla na večeri, a kasnije je krenulo po principu- 3 gemišta ne mogu mi ništa, pa se atmosfera zahuktala. U jednom trenutku Cime javlja da je Nina u bolnici i nalazi se u predrađaoni i njega šalju doma, kao, ne znaju kad će roditi, ali pozvat će ga natrag kad bude vrijeme, ali vjerojatno noćas. Cijelom društvu se itekako svidjela ideja, pa ono, zašto bi mi čekali da se mali rodi i onda napravili feštu, kada je fešta već sada. I tako je krenula noć gdje se iščekivalo rođenje najmlađeg McLarenovca u društvu. Nakon što je osoblje restorana uljudno čekalo da nama postane neugodno jer smo jedini ostali unutra, fešta se preselila u moju kuću. I tako smo negdje oko 8 i pol ujutro saznali da je mali Rene došao na svijet, a mi smo nastavili negdje do 10 ujutro. Stan mi je izgledao kao nakon onih tuluma u ”Američkoj piti”.
Naravno, neki su išli direkt na posao ujutro, neki nisu ni otišli spavati, a neki naravno jesu.
Navečer, nastavak kod Cimeta doma. Skupina komiranih ljudi na okupu koja pokušava nastaviti ono od noćas, ali ne ide, jer svi izgledaju kao zombiji.
Uglavnom, jedva čekam da maleni poraste da ga možemo staviti u karting. Isto takom to dijete će jednog dana u ruci držati knjigu barbe Maura u kojoj će čitati kako mu se biralo ime i kako se slavilo njegovo rođenje.
Dragi Rene, ako je sada negdje 2027, a ti ovo čitaš, imaš negdje 15 godina. U pubertetu si i nije ti lako sa tvojim starim. Neka ti sljedeće natuknice budu oružje koje u svakom trenutku možeš koristiti:
-ako ti stari kenja da si izletio sa sata, ne brini, i on je letio, mnogo puta. Čak je furao lopticu sa sobom da bi se on i barba Mauro dodavali njome na hodniku da im brže prođe vrijeme dok je imeniku pisao još jedan neopravdani sat.
– ako ti stari kenja da previše igraš videoigrice i da je u ”njegovo doba” to bilo drukčije, nije istina- sate i sate je proveo u virtualnom svijetu auto-utrka neuspješno skidajući vremena po Monte Carlu svome kumu Vjerujem da ti u 2027 već imaš pravi simulator, i barba Mauro će rado doći igrati s tobom.
-ako ti stari ne želi kupiti motor za 16-i rođendan, a sebi je kupio Porsche- ne ljuti se, oduvijek ga je želio. U slučaju da stari vozi Golf, molim te nalijepi mu ovu naljepnicu na sva vrata u kući :
-Nadam se da je u 2027. kod nas moguće već u 16-oj imati vozačku dozvolu. U slučaju da ti nasljediš taj nesretni Golf i poželiš staviti najljući i najglasniji auspuh na njega, molim te, stavi ga. Tvoj otac je to pokušao, ali mu nije uspjelo. Otišao je čak u Sloveniju po njega, ali mu je u povratku Golf krepao, pa auspuh nikada nije osjetio plinove Volkswagena. Još gore- prodao ga je ispod svake cijene isti dan barba Mauru, koji ga je montirao na svoj auto, pa su se skupa divili kako od buke ne mogu pričati u autu.
– u slučaju da si se napio već nekoliko puta, ne brini, i on je. To da se do 18-e godine zadnjim busom vraćao doma je TOTALNA LAŽ i ne vjeruj mu ni u ludilu.
-ako slomiš neku kost na tijelu, ništa zato, i on je. Roditelji su ga u osnovnoj poslali u Englesku na razmjenu učenika sa najboljom namjerom da malo usavrši engleski jezik. Valjda je pomislio da je u Australiji, pa je već drugi dan bacao bumerang, pao i slomio ključnu kost. Prvim avionom vratili su ga doma, a engleski mu je i danaas na najvišem nivou. Ar ju tolking tu mi? Det voz d dej bifor jestrdej. :)
Mislim da sam ti zasada dovoljno rekao. Smatraj ovo osnovama. Ako bilo što zašteka, barba Mauro je tu, nazovi slobodno, broj imaš.
A vi, dragi moji, uživajte do sljedećeg četvrtka!
Voli vas Mauro
Pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
